ZAVIDIM KOLEGINICI IZ KANCELARIJE. TA DEVOJKA STIŽE NA SVE STRANE, UVEK JE VEDRA, NASMEJANA

Zavidim koleginici iz kancelarije. Ta devojka stiže na sve strane, uvek je vedra, nasmejana, sređena i odmorna i sve radi uspešno. Radi posao za četvoro u kancelariji, trenira neku borilačku veštinu, kuća joj je uvek sređena, dvorište i da ne pričam, uvek ima kolača, spremljenog ručka, stigne i da igra igrice sa mužem, da se bavi dekupazom, slika…


A ja dođem samlevena kući sa istog tog posla, ne mogu sebi viršle da obarim. Sada sam je pitala na pauzi kako stigne, citiram “Samo se treba organizovati. Stavim da se greje rerna, operem dotle sudove, kada ubućkam šta treba i stavim u rernu, dotle usisavam kuhinju i dnevnu. Kada izvadim, vadim i sudove koje sam oprala i štedim vreme na sklanjanje istih.


Tako slično radim za sve.” Kakva je to kalkulacija vremena. Da ne pričam o tome da me je upucala u mozak sa tim što mi je na pauzi u roku od 5 minuta na papiru ispisala kako da organizujem svoje obaveze da imam više vremena za sebe. Mislim da je neki robot.

LEDENI BREG SA PLAZMA KEKSOM – LAKO SE PRAVI, KREMASTA I SAVRŠENA

Sastojci
300 gr Plazma keksa (mogu i piškote)
400 ml punomasnog mlijeka
300 ml slatkog vrhnja
1 kom burbon vanilin šećera
2 kom (80gr) Pudinga sa okusom banane (ja koristim dr Oetker)
4 kašike gustina


3 kom žumanca
7 kašika šećera
200 gr maslaca/margarina
1 banana (srednje veličine i ne prezrela!)
oko 2dl mlijeka za natapanje keksa + 1 kašika arome vanilije i 1 kesica vanilije
200 ml šlaga za ukrašavanje

Priprema
KREMA:
Pomjesati mlijeko i slatko vrhnje, odvojiti 1 dl, a ostalo staviti na šporet i zagrijavati i dodati
burbon vanilin šećer. Prosijati puding i gustin, dodati 3 žumanca i 7 kašika šećera, u to
dodati 1 dl mješavine mlijeka i vrhnja, umješati da nema grudvica i skuhati u zagrijanom


mlijeku i vrhnju gustu kremu. Prekriti površinu kreme prozirnom folijom i ostaviti da se
hladi. Kad je krema ohlađena, umutiti maslac sa bananom koju sitno isjeckate i preliti sa
malo limunovog soka da ne tamni. U tako umućen maslac dodavati ohlađenu kremu i mutiti
najvećom brzinom i malo duže da se sve fino sjedini. Plazmu ili piškote natapati u mlakom mlijeku sa vanilijom i redati prvo 4×4 keksa pa krema, onda 3×4 + krema, 2×4 keksa + krema i 1×4 + krema i sve fino obraditi kremom. Ukrasiti po želji sa 200 ml umućenog šlaga ili šlag kremom.

Posluživanje
Ostaviti nekoliko sati ili najbolje preko noći u frižideru da keks malo omekša da se može
fino rezati.

Napomena:
Što se tiče pudinga, naravno da može i puding od vanilije, ali pošto je meni ovaj
dostupan koristim ga jer pojača aromu banane 🙂
Prijatno!

BEZ PEČENJA: Ledolina kolač – ne trebate ni pećnicu, a ni mikser

Sastojci
ledena krema
500 ml mlijeka
500 ml vrhnja za slag


12 jusnih (punih) zlica - 110g gussnela Podravka (skrobnog brasna)
1 vrecica vanil secera
100 g tamne cokolade
100 g bijele cokolade
i jos.. keksi petit ili slicni
4-5 žlica šećera

Priprema
Mlijeko i vrhnje pomijesati, oduzeti 150-180 ml i dobro izmijesati s gustinom.
Ostatak mlijecne tekucine staviti kuhati, kada zavrije, temperaturu skroz smanjiti i lagano (uz stalno mijesanje) ukuhati razmuceni gustin. Krema se odmah zgusne, kuhati 1-2 minute.


Umijesati van. secer i podijeliti smjesu na 2 dijela. U jedan dio umijesati nakidanu cokoladu i mijesati dok se rastopi. U drugi dio umijesati secer i  bijelu cokoladu. Šećera staviti više po želji.
Duguljasti pleh (za kruh – moj je 27×8 cm), obloziti prozirnom folijom. Stavljati jednu zlicu bijele kreme pa tamne i tako sarati dok se potrosi sva krema.
Na jos vrucu kremu poslagati i lagano utisnuti kekse. Ostaviti oko 15 minuta na sobnoj temperaturi a zatim staviti u frizider na par sati (najbolje preko noci).
Ohladjeni desert pokolopiti odgovarajuom tacnom i pazljivo prevrnuti, odvojiti od folije….i uzivati u ledenom, finom deserticu.
Mala sitnica koja moze olaksati mjerenje gustina je ta da sam izjerila i u ml, tako da dodje tocno 200 ml. Posluzivanje moze biti i u casama ...u tom slucaju keksice nakidati na komadice i staviti na dno case pa onda kremice. Moze se staviti i u zamrzivac. Pojeo se tako brzo da sam isti dan radila opet...stavila sam u zamrzivac i prije posluzivanja ostavila 1 sat da smeksa.
Krema se moze staviti na neki biskvit ili na bilo kokje kekse i posluziti kao torta, ali u tom slucaju staviti najprije biskvit pa onda kreme i koristiti kalup s obrucem.

Saznala je da nosi trojke, ali kada je doktor bolje pogledao ultrazvuk ostao je zatečen!

Neki slučajevi nas ostave bez teksa. Ovo je vrlo neobičan slučaj.
Naime, Kimverly je 42-godišnja žena koja je ostala trudna i nosila je trojke. Inače ima kćerku od 10 godina, željela je još djece, a nije se nadala ovoj trudnoći. Mislila je da više neće imati djece. Ovo je baš bila lijepa vijest za nju.

Trudnoća u njenim godinama je rizičnija, ali su se pripremili za to. Bili su jako ushićeni jer će dobiti čak tri bebe. Nisu znali da ih očekuje još jedno iznenađenje.

Kada se porađala, doktor se začudio i rekao kako vidi još jedan par nogu. Ipak su bile četvorke, a to nisu vidjeli na ultrazvuku. Ovo je baš rijedak slučaj, jedna od beba se sakrila i tako se nije vidjela na ultrazvuku.

SMIJALI MU SE U ŠKOLI: Mali dječak se ZALEDI dok dođe do škole!

Dok idem u školu, jako mi je hladno, ali nije toliko teško. – kaže ovaj dječak skromno.
Fotografija osmogodišnjeg dječaka zaleđenih trepavica i kose, koje je dobio dok je pješačio na temperaturi ispod nule do škole, za vrlo kratko vrijeme je obišla svijet.
Kinez Vang Fuman fotografisan je s ledom na trepavicama, kosi, obrvama i tankoj jakni, nakon što je stigao u školu na temperaturi od minus 9 stepeni.






Dječaka je fotografisala učiteljica, kad je došao nakon prijeđenih 4,5 kilometara u kineskoj provinciji Junan. Iza dječaka se mogu vidjeti njegovi drugari iz razreda kako se njegovim zamrznutim ručicama i obraščićima – smiju…
Direktor škole za medije je izjavio kako Vang do škole svaki dan više od sat vremena pješači.






Dječak je ‘ostavljeno dijete’, roditelji mu u gradu rade, udaljeni od domova, zbog ekonomske situacije.
Vang živi sa bakom i starijom sestrom i svoje selo nije nikad do sada napuštao. Nakon što je direktor škole objavio na društvenim mrežama fotografiju Vanga, podijelilo je više hiljada ljudi širom svijeta.
Kaže kako sanja o tome da jednog dana posjeti Peking. Želio bih vidjeti kako je tamo đacima., kaže Vang.

DIVNI KROASANI SA NUTELA KREMOM

Sastojci:
Potrebno: 2 dc mleka
2 dc jogurta
1 kvasac 50gr
900 gr brašna
1 jaje






2 kašikice šećera
1 kašikica soli
Još: Nutella krem
100 gr čokolade, 2 kašike ulja
250 gr margarina

Priprema:
Testo: Odvojiti malo mleka, ugrejati ga, pa dodati kvasac i šećer. Ostaviti da nadođe.
U posudu usuti prosejano brašno, dodati mleko, jogurt, jaje, so i nadošli kvasac. Zamesiti testo. Ostaviti ga 10 minuta da odmori.
Napraviti 2 puta po 6 loptica od testa.
Svaku razviti i izrendati margarin (margarin podeliti na deset delova) na svaku, osim na gornju.






Slagati jednu na drugu tako da se dobiju dve gomile od šest kora. Ostaviti da se malo odmore.
Razvući testo i Iseći ga. Na svaki kraj staviti krem, pa motati u kroasane.
Ostaviti da se odmore 1 sat, pa ih peći u zagrejanoj rerni na 200C.
Istopiti čokoladu i dodati ulje. Dobro promešati i prelivati na ohlađene kroasane.
Slani kroasani:
Pravim istu smesu, jedino što stavim dve pune kašikice soli. Obavezno ih premazujem sa žumancetom umućenim sa malo mleka, i posipam susamom ili kimom. Na ovoj slici je testo samo preklopljeno kao knjižica.
Ovde sam ih punila sa tankim hotdog viršlama i Bačkim kobasicama.
Ispečeni kroasani, idealni za dečije rođendane

PRIČA DOKTORICE IZ PORODILIŠTA: “Znate doktorice, moj muž radi, ne pije, svaki dan imamo hljeba i ponešto skuhamo, lijepo živim, ne žalim se”

Priča zbog koje će vam poteći suze… Ulazim u porodilište… Na porođajnom stolu mlada osoba koja ima dvadesetak godina, mršava, upalih obraza, tamnih podočnjaka. Ne čuje se…
Babica mi prilazi i kaže: “Doktorka, žena je dilatirana šest centimetara. Termin porođaja je kraj sljedećeg mjeseca, a beba je baš mala.”
“Kako se zoveš”, pitam i prilazim ženi.
“Melisa”, kaže jedva čujno.
“Odakle si?”, nastavljam sa pitanjima.
“Odavde“, kaže, “tu sam se udala“.
“Dobro Melisa, što si tako mršava? Jedeš li ti uopšte”, pitam.
“Da, odgovara kratko. Dobro jedem. Znate doktorka, moj muž radi i zaradi, ne pije. Dobar je. Svaki dan imamo hljeba i ponešto skuvamo. Lijepo živim, ne žalim se”, priča.
Ja počinjem da se ledim… Shvatam da je iskrena. Da je to stvarno tako. Ona stvarno jede samo jednom dnevno i misli da je to u redu.
“Melisa, koga imaš ? Brata, sestru”, upitam.


“Samo sestru, doktorka, ali ona je u hraniteljskoj porodici. Znate, mama je umrla, tata radi po cio dan i nije znao šta će sa mnom. A bila sam vrijedna, čistila sam, kuvala. Odem na pijacu i uzmem zeleniš što bace. A bace dobru hranu. Kaže on meni, Melisa našao sam ti muža. I doveo ga. Idi, dijete sa njim, biće ti bolje nego ovdje. I tako sam se ja udala“, kaže.
“I je l ti lijep muž”, pokušavam da se našalim.
“Dobar je“, prozbori i nastavlja da šuti. Samo grimase na licu pokazuju da je boli. Mlada žena koja prihvata realnost, ma koliko bila teška, koja ne zna za bolje, mrtva u svojoj nemoći da bilo šta promijeni.
Babica mi donosi njene analize krvi… Bacam pogled na papir i steže mi se knedla u grlu. Teška anemija, hipoproteinemija.
“Znate, nastavlja, ovo je djevojčica. Zvaću je Amina. Imam stvari. Sve sam oprala i složila, znate stvarno su ko nove. I pelene, imam i pelene. Nego, nemojte da se ljutite mislim da ću da se napnem.”
“Napni se, Melisa”, kažem i gledam u babicu. Svi šutimo. Nemamo riječi. A iznutra nas steže, boli…
Hajde Melisa, najjače što možeš, napni. Melisa sluša, njeno mršavo tijelo daje svu svoju snagu, i ona se porodi.
Beba mršava, ali lijepa, plače, crnokosa.
“Dušo, mama te je dočekala. Dušo, dajte mi je da je ljubim”, kaže.
Uzima je, grli, ljubi i plače od sreće.
“Dušo, ti si meni sve. Koliko je teška, doktorka?“, pita.
“Evo samo malo, Melisa, izmjerićemo bebu”, objasnim. Beba je teška 2.200 grama. Terminska beba, beba gladne Melise.
“Lijepa je doktorka, stvarno je lijepa”.
“Jeste Melisa, lijepa…“
Tjeram babicu da joj donese stvari, da je presvučemo. Babica obara pogled. Odlazi u pripremu i donosi kesu, najlonsku, običnu i u njoj jedna stara spavaćica, jedna kesa uložaka i sapun.
“Melsia, jesi li gladna, žedna?”
“Nisam, ješću kasnije. Ne brinite, ne treba meni mnogo”. I prvi put Melisaa ima osmijeh.
Izlazim iz porodilišta. Čeka me nizak čovjek.
“Ja sam Melisin muž. Da li je Melisa dobro?”
“Jeste”, kažem i gledam ga. Iznošena majica, ali čista, velika trenerka i pocjepane patike. Ruke, grube, ranjave. Porodila se i beba je dobro. Sretan je.
“Molim vas, dajte ovo Melisi”, reče i pruža malu kutiju plazme i sok.


“Neka jede, treba da doji, a ja ću doći sutra… Eto krenulo mi, imam da radim,…”
Odlazim puna tuge. To je stvarnost. Tu oko mene.
Sutradan u viziti, dolazim do nje. Osmjehuje mi se. Miriše na sapun, oprane kose u spavaćici sa porođaja, koja je čista.
Shvata moj pogled. Gleda me u oči i kaže.
“Oprala sam je i osušila se. Toplo je. Vidite”, kaže i pokazuje na stočić kraj kreveta.
okovi, napolitanke, plazme, čokolade…
“Dale su mi, nisam uzela… Kažu, jedi Melisa, vidi kako si mršava, a mi debele”.
Namještam osmijeh i gledam oko sebe… Ove divne žene iz sobe su osjetile da treba da joj pomognu i donijele su joj od uložaka do hrane, a da je pritom ni jednog trenutka nisu uvrijedile…
Dolazi dan otpusta. Pri polasku Melisa dolazi da se zahvali…
“Hvala vam na stvarima za bebu. Nije trebalo.“
“Neka Melisa, uživaj. Nije to ništa.”
“Hvala , hvala…”
A on ih čeka… Ljubi ih u kosu i daje Melisi jednu ružu… Tako se valja…
Gledam ih i mislim… Koliko ti je stvarno potrebno da budeš sretan? Zaista ne znam.