MOJ DJED JE PORIJEKLOM IZ BIVŠE JUGOSLAVIJE, A U AUSTRALIJI SE DESILO PRIJE 50 GODINA

Moj djed je porijekom iz bivše Yugoslavie, a u Australiu se doselio prije skoro 50 godina. Pričao mi je da je tamo dok je bio mlad imao veliku ljubav, djevojku za koju je bio spreman i umrijeti. trebao se oženiti sa njom ali da su ga njegovi roditelji na žalost razdvojili od nje, jer su se oldučili doseliti u Australiu.

Nikada je nije zaboravio ni nakon toliko godina i često mi je pričao o NJIHOVOJ KLUPI, mjestu u parku gdje su provodili sretne dane. Ja imam 22 godine i nikada nisam bila u djedovom rodnom gradu, gradu gdje je ostala njegova ljubav i pola njegove duše. Prije 2 mjeseca sam odlučila da ga iznenadim, kupila sam dvije avionske karte i povela mog djeda ka njegovj zemlji, ka njegovoj ljubavi života. Bio je toliko sretan da je gotovo cijelim putem, koji baš dugo traje plakao. Kada smo došli, taksista nas je poveo ka tom parku. Kada smo stigi vratila su mu se sjećanja i krenuo je ka njihovom mjestu… Iako otežano hoda i sa štapom išao je toliko brzo da ga nisam mogla stići, a kada je došao do NJIHOVE KLUPE, od uzbuđenja je pao na koljena i počeo da plače kao malo dijete.

VJERUJTE DA JE LJUBIO KLUPU… Prije nego smo se vratili u Australio bili smo u Zagrebu 15 dana, čak smo uspjeli naći gdje je živjela njegova Ane koja je na žalost prije 3 godine preminula od raka. Da sam barem prije 4 godine ispunilla životnu želju mome djedu, mada tada sam bila maloljetna, ali možda je bio način

Možda nije pravo mjesto, ali moram ovo napisati. Radim kao medicinska sestra u bolnici i prije neki dan došao je….

Možda nije pravo mjesto, ali moram ovo napisati. Radim kao medicinska sestra u bolnici i prije neki dan došao je neki stariji gospodin, ljubazan, pristojno obučen, po naglasku dijasporac i tražio je da donira svoju krv.

Svi smo se donekle iznenadili jer nije čest slučaj da stranci, dijasporci dolaze i doniraju krv i najčešće dolaze na ispumpavanje alkohola iz želuca. Čudno je bilo i to jer je tražio da se njegova krv odma koristi za hitne slučajeve, što naravno nije praksa.

Nakon što smo izvadili krv dali smo je na analizu i vjerujte kada smo na kraju vidjeli rezultate analize ostali smo skamenjeni, šokirani, ma ne postoji riječ koja bi opisala kako smo se osjećali ja i moje kolega. Čovjek je zaražen HIV-om i 100%, barem kako se ponašao to zna i svjesno je išao da zarazi još nedužnih ljudi, na kraju i nas medicinske radnike. Slučaj smo prijavili policiji i baš me zanima šta će da se desi.

MOJ BRAT JE RODJEN BEZ NOGU...

Imam mladjeg brata koji je 1995 godiste i rodjen je bez ijedne noge,to je bio veliki stres za nas i bili smo u nevjerici ali smo se morali pomiriti s tom situacijom.

Bilo je jako tesko naviknuti se na to ali smo a voljeli vise nego ikoga i pruzali smo mu maksimalnu paznju. Mnoga djeca su ga ismijavala zbog toga i mnogo puta sam ja otplakala ali on mi je uvijek govorio: “Sekice moja nemoj plakati zbog toga,pusti njih ne znaju sta pricaju doci ce vrijeme i kada cemo se mi njima smijati”.

I eto doslo je i to vrijeme,moj brat je dobio proteze i bavi se sportom. Atleticar je i veliki potencijal,bolji je cak i od ovih sto su zdravi i moguce je da sledece godine bude

ucesnik na paraolimpijskim igrama. Jako smo sretni zbog njega i nikada ne treba odustajati u zivotu a one kukavice sto se podsmijavaju i rugaju neka ih je sramota,jer se i njima danas-sutra moze to desiti.