nedjelja, 14. siječnja 2018.

RUČAK KOJI ŠTEDI KUĆNI BUDŽET...ZATO ŠTO VAM JE POTREBNO SAMO 3 SASTOJKA


Sastojci  
500 gr pileceg filea
1 kesica krem supe od pecuraka/ gljiva/
200 ml pavlake/ vrhnja/ za kuvanje



Priprema
1.
Pileci file iseci u tanke snicle
koje ne treba lupati.
2.
U posudu istresti sadrzaj krem
supe i svaku sniclu uvaljti u supu,
pa slagati u vatrostalnu posudu.
3.


Preliti pavlakom i u toploj rerni na
200 stepeni peci 30 minuta,
iskljuciti rernu i ostaviti jos
15 minuta da se zavrsi pecenje.
4.
Ko voli res pecenu i bez krema
piletinu, moze skinuti poklopac i
zapeci piletinu.
5.
Sluziti uz baren karfiol ili brokoli.
Naravno , posluziti i salatu….

NEVJEROVATNA VIJEST O KOJOJ BRUJI SRBIJA, PJEVAČICA LEPA LUKIĆ...



Iako se nekrunisana kraljica narodne muzike Lepa Lukić u javnosti ponaša kao da je preboljela smrt svoje majke Milosije, po svemu sudeći, to nije tako, jer pjevačica već sedam godina redovno obilazi njen grob, gdje satima lije gorke suze.


Naime, tabloid Alo! je došao u posjed fotografija na kojima se vidi kako Lepa kuka na grobu svoje majke, ne skrivajući tugu i očaj zbog njenog gubitka.


Mnogobrojni njeni prijatelji znaju da se Lepa Lukić još nije oporavila od gubitka majke, a prošlo je 8 godina. I pored svakodnevnih obaveza koje ima, Lukićeva redovno odlazi na groblje u selo Miločaj nadomak Kraljeva, gdje obilazi grob svoje preminule majke i lije suze kako bi, čini se, sebi olakšala bol koja ne jenjava.


– I pored teškog bremena koji nosi godinama, ona je gotovo uvijek nasmijana i vedrog duha, što su se svi mnogo puta i uvjerili, jer se pjevačica često šali na svoj, ali i na tuđi račun. Zahvaljujući vedrom duhu i uz pomoć prijatelja koji je okružuju, Lepa je nastavila sa pjesmom i radom, jer je to upravo želja njene majke – ispričao je izvor koji je navodno odlično upućen u cijelu situaciju.

Tijesto gotovo za 10 minuta, recept za brzo i ukusno pecivo


Testo za ovo pecivo koje je gotovo za deset minuta ispada meko, ne lepi se za ruke, dobro se mesi i što je takođe važno, ne raspada se.
Potrebno vam je:
– četiri šolje od 2 dl brašna
– dve kašike šećera
pola kašike soli


– dve kašike suncokretovog ulja
– 500 ml mleka
– kesica suvog kvasca, 11 grama

Priprema
Za početak, potrebno je sve sastojke spojiti u homogenu smesu. Tako pripremljena smesa stavlja se u kesu i stavlja u frižider na dva sata.


Nakon toga, testo se vadi iz frižidera i lagano valja u brašno. Od toga možete napraviti piroške, lepinje ili kiflice. Možete ih peći u tiganju u vrelom ulju, ali jednako tako i u rerni u dobro nauljenom plehu za pečenje, na srednjoj temperaturi dok ne porumene
izvor : zenakraljica.work

LJUTA ŽENA NA MUŽA, KAŽE U: OD SADA ĆEŠ SVE DA PLAĆAŠ....


Ljuta žena na muža, kaže mu:
– Odsad ćeš sve da plaćaš: ručak 10 eura, pranje veša 10 eura, peglanje 10 eura…
Muž odgovara:


– Draga, ja bih da vodimo ljubav.
– E to će da te košta 100 eura.
– Nemam ja toliko, imam samo 50, znači ništa od toga i okrenu se da spava.


Kad čuje se da nešto šuška. Okrene se žena nešto traži po tašni.
– Šta tražiš dušo?
– Aaaa, tražim 50 eura da ti pozajmim, crko dabogda.

Mekane buhtle…ovo je najbolji recept za buhtle koji sam ja do sada isprobala, stvarno su bozanstvene


Sastojci 
kvasac
1 dcl toplog mlijeka
1/2 svježeg kvasca
1 velika žlica šećera
po potrebi brašna
tijesto
1/2 kg brašna
10 dkg šećera


10 dkg *otopljenog maslaca
1,5 do2 dcl toplog mlijeka
1 jaje
1 vanil šećer
malo limunove korice
malo soli
nadjev
marmelada ili
nutela ili
pekmez
posipanje
šećer u prahu

Priprema
1.
U malo toplog mlijeka dodajte šećer, kvasac i brašno. Pustite da se digne.
2.


Zagrijte mlijeko. Otopite maslo i malo ga prohladite. U toplo mlijeko dodajte jaje, malo to promutite. U veću zdjelu stavite brašno, šećer, sol, lim. koricu, vanil šećer, uzašli kvasac, mlijeko sa jajem i otopljeno maslo.
3.
Dobro izradite dok ne dobijete kuglu koja se odvaja od stijenki posude.
4.
Tijesto poklopite ili pokrijte čistom krpom i pustite da se diže na toplome. Neka se udvostruči obujam.
5.
Kada se udvostručilo, malo ga izradite rukama i napravite 15 loptica. Loptice stavljajte na dlan i malo ih spljoštite, svaku punite omiljenim pekmezom nutellom..

GRIZ NOKLICE KOJE SE NE RASPADAJU, JEDNOSTAVNE PRIPREME NE TRBA VAM NI VAGA


SASTOJCI:
1 cijelo jaje


4 jušne žlice ULJA
8 jušnih žlica GRIZA
malo soli

PRIPREMA:
Dobro vilicom istucite jaje, dodajte 4 žlice ulja i soli po ukusu, dobro istucite.
Važno: koristite istu suhu jušnu žlicu kojom ste stavljali ulje!
To je mjera, koliko u žlicu stane ulja, toliko stavite griza,znači  8 RAVNIH žlica.


Promješajte i pričekajte minuticu – dvije može vam se činiti rijetko, ali nije treba samo malo pričekati.
Zakuhajte u juhu, juha ne smije jako kipjeti, već nek lagano bučka, stavljajte male noklice jer jako narastu!
Koristite čajnu žlicu za ukuhavanje.
Kuhajte cca 5 minuta, ugasite štednjak, poklopite i kada se zdebljaju gotove su!
Sitno sjeckanim peršinom ukrasite juhu
Posluživanje:
Ako slučajno postoji isti recept, pošpotajte me ja ovaj brišem!

KORISNI SAVJETI KAKO UZGAJATI ORHIDEJE OVO NE SMIJETE PROPUSTITI


Priprema
1.
Orhideje su moje omiljeno sobno cveće i ni sama ne znam kako, ali u našoj kući im je mnogo dobro i svaki put nas nagrade sa predivnim cvetovima, koji po nekad traju i više od godinu dana..ali se vrlo često desi, da dobijem orhideju i da mi ne traje dugo…
2.
Možda ćete pomsliti da je bacim…ne, ostavim je da stoji i nekad se desi da prođe mnogo vremena, čak i nekoliko godina da mi ne cvetaju, i pored toga ih redovno zalivam i tuširam listove, kao i da imaju cvetove. Do sada ih imam 32 i nadam se da mi više niko ne donese orhideje, jer na kraju neću znati gde sa njima..     Orhideja falenopsis je sobna biljka, koju obično kupujemo kad je u punom cvatu, ja, kad ih kupujem obično gledam da su joj gornji cvetovi još uvek u pupoljcima, listovi zdravi i uvek pogledam  da li ima dovoljno drvenog čipsa u saksiji. Po donošenju kući, zalijem je i operem joj listove i sa mekom krpom ih obrišem i ostavim je tamo gde sam joj namenila mesto.


Moje orhideja stoje pored velikih prozora, jedni su mi na istočnoj strani kuće a drugi je sa zapadne strane. Sa istočne strane kuće držim sve orhideje koje su mi već procvetale i koje se ” odmaraju ” a sa zapadne strane su one, koje su u cvatu. Na prozorima nemamo zavese ( odavno sam ih skinula, jer hoću da vidim šta je napolje ) ali imamo vertikalne roletne ( ne znam kako se kaže na srpskom blinds ) koje svakog jutra otvorimo po celoj kući na svim prozorima a uveče ih zatvaramo. Tamo gde su mi orhideje koje cvetaju, kad se sunce premesti na tu stranu, poluzatvorimo roletne da ih to jako sunce ne prži.
3.
Moje orhideje imaju cvetove i po više od godinu dana, ali obično im cvetovi traju oko 6 meseci,  i miruju  šest meseci. Neki tvrde da im orhideje cvetaju svakih 3 meseca, možda, ako imaju neke drugačije uslove.
Evo nekih od uslova koji će vam pomoći oko cvetanja orhideja:


1.Stvorite orhideji temperaturnu razliku: stavite saksiju preko noći na prohladno mesto (do 15 stepeni)
Mi preko dana držimo temperaturu u kući oko 20°C jer ne volimo da nam je toplo a preko noći smanjujemo temperaturu na 16°C i to orhidejama baš odgovara.
2.Smanjiti količinu azota u prihrani. Fosfor treba da ima prednost, jer u stvari, on stimuliše cvetanje.
Ja moje orhideje ne prehranjujem, ali zato kad blanširam spanać ili koprive, obavezno tu vodu, u kojoj sam blanširala spanać ili koprive ostavim da se dobro ohladi i kad je sledeće zalivanje, a zalivam ih samo jednom nedeljno,zalijem sa tom vodom. Držim saksiju iznad te posude i nalivam sa tom vodom preko njenih korena, sačekam da se dobro ocede i vratim ih nazad u ukrasnu saksiju u kojoj stoje. Ako nemam tu vodu, onda ih zalivam sa hladnom vodom, direktno iz česme, ocedim ih i vratim u ukrasnu saksiju i vratim ih nazad na isto mesto gde su i stajale.
3.Vlažite vazduh oko biljke.
Ovo baš nije lako uraditi, ali mi imamo ugrađeno u kući mašinu da nam vazduh bude uvek dovoljno vlažan, jer zimi je vazduh dosta suv u kući, zbog grejanja.
4.Premestite saksiju sa orhidejom na 5 dana na tamno mesto. Kroz tri nedelje orhideja treba da pusti pupoljke. Ovaj način je pogodan samo za odrasle i zdrave biljke.
Ja ovaj način ne primenjujem jer ne bih znala gde da je stavim da bude u mraku, ali ću pokušati, imam jedan deo u donjem delu kuće,gde bih mogla da probam da li ovaj način radi
4.
Ako primetite da kod nerascvetale orhideje aktivno rastu korenje ili listovi, znači da ima odgovarajući način razvoja. Dok se ovaj period ne završi, biljka neće procvetati. Budite strpljivi. Ja imam njih nekoliko koje mi nisu cvetale godinama i na jednoj od njih najzad imam pupoljke a ta orhideja ima sigurno desetak godina i to je prva orhideja koju sam dobila od mog sina.
5.
Vrlo je važno obezbediti im dovoljno svetlosti i vlage ali ih ne smete preterano zalivati, jer ne vole preteranu vlagu. Pojedine vrste, umesto da ih zalivate vodom treba stavljati na njih 2 do 3 kockice leda.
6.
Na ovoj slici možete da vidite te vertikalne roletne, koje ja poluzatvaram kad je jako sunce.
7.
Čula sam da sobne biljke bolje cvetaju ako na 1 litar vode sobne temperature dodate 1 kašiku ricinisuvog ulja, dobro izmućkate i sa tako izmućkanom vodom zalivate sobne biljke, na taj način ćete imati lepše i veće cvetove. Ja ovu metodu ne praktikujem jer ne znam ni da li ovde ima ricinusovo ulje ( verovatno ga ima ) i kažu da cveće zalivati sa tom vodom odmah po mućkanju, dok se ulje ne podigne, u protivnom možete da izgorite koren biljke. Ako biljka cveta jednom godišnje, dovoljna joj je jedna prehrana na ovaj način a ako biljka cveta stalno, ovaj način prehrane dovoljan joj je jednom mesečno.   Želim vam mnogo sreće u gajenju vaših orhideja.

POSLEDNJE ZBOGOM ĆERKICI KOJU SU RODJENA MAJKA I OČUH MALTRETIRALI: Otac slomljenog SRCA porucuje.


Postoji veliki broj dobrih ljudi na svijetu, ali nažalost postoje i oni loši. Najgori od njih su oni koji nanose bol djeci.
Ovo je tragična priča o porodici iz Slovenije. Teško je nešto ovako ispričati, ali smatramo da je bitno da i drugi ljudi saznaju o ovome, kako se to nikada ne bi ponovilo.
Na slici se nalazi mala curica po imenu Arina. Nažalost, ona više nije sa nama. Bila je zapostavljena od strane socijalnih službi, koje su dopustile da je njena majka i njen momak zlostavljaju do te mjere da je preminula.


Njen biološki otac Senad Kardašević ju je volio do neba. Odmah nakon što je njegova bivša žena Sanda Alibabić počela izlaziti sa Mirzanom Jakupijem, primjetio je modrice na Arini.
Svaki put kada bi se obratio socijalnoj službi u Sloveniji i objasnio im šta se događa, oni bi obavili razgovor za Sandom i Mirzanom i ustanovili bi da se ništa nije desilo što bi predstavljalo zlostavljanje.


To je bila odlična prilika da se spasi njen život. Nažalost, uprkos svim naporima Senada, dobio je poziv koji ni jedan otac ne bi trebao da dobije.
Arinina majka je pozvala hitnu pomoć i tvrdila je kako se djevojčica udraila u radijator i povrijedila se.

Ispostavilo se da je Arina bila u mnogo lošijem stanju nego što su doktori mislili. Lice joj je oteklo, slomljen joj je nos, neke kosti i strašne modrice po tijelu. Konačno je bilo jasno šta se dešavalo, ali je bilo prekasno.
Doktori su učinili sve što su mogli, no međutim Arina je preminula nakon 2 dana borbe za život. Senad je bio uz nju i dao joj je posljednji poljubac zbogom.
Slika njega pored kreveta, na kojem je bila prikopčana na uređaje za održavanje na životu obišla je cijeli svijet.
Sanda i Mirzan su uhapšeni odmah nakon njene smrti i prijeti im kazna od 15 godina zatvora.
Nadamo se da će ova tragična priča pomoći u sprječavanju nasilja nad malom djecom od strane njihovih roditelja.
Izvor: znanjejemoc.info

PRE DVE GODINE DEČKO JE SAZNAO DA GA VARAM....REKAO MI JE DA ZA 24 SATA MORAM NAPUSTITI STAN


Pre 2 godine mi je dečko sa kojim sam živela rekao da je saznao da ga varam i da imam 24h da napustim njegov stan (ja njega nikad nisam prevarila),pokušavala sam da ga zaustavim da mu objasnim da to nije tačno, ali nije hteo ni da čuje, ni tada, niti bilo koji


drugi put. Danas sam saznala da je on bio taj koji je imao drugu i da je hteo da me ostavi zbog nje, ali da nije znao kako, te mu je to bio najalakši način.


Nova devojka je njega od samog početka varala. Šta ti je karma…

Ona se umivala ovim i njezina kćerka nije mogla da vjeruje jer je izgledala mlađe od nje! Recite zbogom borama, mrljama i aknama!


Ovaj domaći losion od lišća peršuna i limuna ili jabukovog sirćeta će vam pomoći da iščistite kožu i eliminišete tamne mrlje i pjege sa lica.
Priprema ovog losiona je vrlo jednostavna
Peršun je poznat po tome da izbjeljuje i regeneriše, te se često koristi u mnogim kozmetičkim preparatima, a takođe je bogat vitaminima i mineralima.
U medicini se koristi za groznicu, bolesti bubrega, bolesti urinarnog trakta, dijabetes, upalu oka i brojne druge bolesti.
Savršeno uklanja crvenilo, iritaciju i otok, čisti vašu kožu, osvežava i tonira. Odličan je za njegu predjela oko očiju. Pomaže pri eliminisanju akni i bubuljica.
Šta vam je potrebno za ovaj losion


2 kašike sitno sjeckanog lišća peršuna
1 kašičica limunovog soka ili jabukovog sirćeta
200ml vode

PRIPREMA
Prelijte 200ml ključale vode preko sjeckanog svježeg peršuna i ostavite da se krčka 15 minuta. Sklonite sa vatre i pustite da se ohladi. Kada se ohladi dodajte 1 kašičicu limunovog soka ili jabukovog sirćeta. Ulijte mješavinu u staklenu posudu. Držite je u frižideru.
Kako ga koristiti


Ovaj domaći losion savršeno ispunjava bore, čisti i uklanja mrtvu kožu.
Zahvaljujući jedinstvenim svojstvima peršuna pomaže pri uklanjanju tamnih mrlja.
Koristite ga svakodnevno (ujutru i uveče pred spavanje), nakon mjesec dana će mrlje i prljavština s lica nestati.
Za oči
Ukoliko želite da uklonite podočnjake i crvnilo oko očiju, napravite isti losion samo bez limunovog soka. Natopite vatu losionom i stavite ga u oči ujutru i uveče.

Veliko božićno čudo – muslimanke se ušetale u crkvu i učinile nešto što je izazvalo suze


Obavezno pogledajte ovaj fantastični  video ! Garantujemo vam da je ovo najlepša stvar koju ste vidjeli posljednjih mjeseci!U vremenima kada nas religija često razdvaja i stvara nemire , umjesto da spaja ipak se dogodi i ovako nešto i vrati vjeru u ljudskost i ljubav koja ipak na kraju pobjeđuje!


Tokom održavanja Božićne liturgije u Bejrutu u Crkvi Svetog Ilije dogodilo se nešto predivno što  niko niej očekivao ! Hor muslimanskih djevojaka se ušetao  i pred zatečenim vjernicima zapevao pjesmu „Tiha noć“.
Riječ je o događaju koji se desio u bejrutskoj četvrti u kojoj većinu stanovnika čine muslimani. Ali su devojke, članice hora iz  Fondacije „Imam Sadr“ poželjele da sa svojim komšijama zajedno proslave Božić i pokažu da ih različite religije ne razdvajaju nego nasuprot spajaju.


Do samog kraja njihovog izvođenja mnogi nisu mogli sakriti suze, a nećete ni vi kada odgledate ovaj snimak! Zaista predivna stvar koja dokazuje da nema veze ko je koje vjere  da bi se slagali .

PISMO MAJKE NA SAMRTI DIRNULO REGION: U svojoj djeci, sine, prepoznaćeš moje ruke i oči! Biće kasno!


Koliko se majkama život pretvori u čekanje od trenutka kad dobiju sina, to samo one znaju. A koliko je jaka veza majki i sinova - uzalud je na to trošiti riječi.
Međutim, kad se taj odnos poremeti, za majku ne postoji ništa gore. Upravo je takav slučaj jedne majke iz Bosne i Hercegovine.
Njeno dirljivo pismo sinu prenosimo u cjelosti:
"Sine znam da nemaš vremena da me obiđeš, da pitaš kako sam, da nazoveš ili se javiš na moj poziv. Znam kako je to kad si zauzet, umoran, pod stresom. Oh znam ja to dobro. Ipak sam te rodila i odgajila, a to je kažu najveći posao na ovom svijetu.
Posao jedne majke. Izgleda da nisam uspjela u tom poslu. Nisam bila dobra majka i zato te ne krivim što si ti takav kakav jesi, ne bih mogla da napišem da si loš sin nikad. Nikad te ne bih mogla okriviti za tvoje greške i propuste, ali evo valjda sama sebi moram da kažem kako sam loša majka. Da sam bila bolja majka možda bi me posjetio nekad dok ležim ovde u bolnici na intenzivnoj njezi, kažu da mi je bolje ali znam ja dobro da odavde neću izaći živa i prije nego odem sa ovog svijeta voljela bih da vidim ono najvrijednije što sam ovom svijetu ostavila - tebe.
Ali tebe nema. Moram sad sama sa sobom da vodim ovu bitku, borbu i da sama čekam smrt. Istina, obilaze me mnogi, moja sestra, tvoj otac, komšinice, ali ti me nisi nijednom posjetio. Ti si moja ljubav i tvoja djeca, međutim, nemaš vremena, daleko si, put košta puno, ti zovneš svog oca da pitaš kako sam, a zapravo zoveš da pitaš jesam li? Jesam li umrla već jednom, jesam li preživjela noć, jesam li konačno otišla i kad je sahrana tvoje majke. Kupićeš divan spomenik u to sam uvjerena i lijepo cvijeće, odabraćeš crno odijelo skrojeno po mjeri negde u Francuskoj gdje živiš kao pravi čovek sa svojom ženom i troje djece koje nikad nisi naučio nijednu riječ našeg jezika. Oni se neće ni pojaviti na sahrani žene koju su vidjeli samo nekoliko puta u životu. S njima nikad nisam mogla da pričam, ne znam francuski, a ni engleski.


Presjekao si komunikaciju sa svojim genima, zemljom i nasljedstvom kad si otišao da radiš u Francusku. Zaboravio si na zemlju napaćenu ratom, siromaštvom i nikad se više nisi vratio. Pametno si to odlučio, ali ipak nisi morao da sve mostove zapališ iza sebe... Ali eto opet krivim sebe jer sam ti rekla nakon što si diplomirao da ideš i ne vraćaš se. Opet sam ja kriva za tvoje postupke, ponašanje i odgoj, a i jesam. Kažu da se sve ponese iz kuće, a ti si iz svoje kuće ponio jedan kofer i moju sliku u njemu. To sam za tebe na kraju - slika. Slika u novčaniku, koferu, ramu, a uskoro slika i na lijepom ledenom mramoru koju ćeš gledati dok me zatrpava zemlja, a preko nje gomila cvijeća koja meni više ništa ne znači, biću pod zemljom, ne vidim cvijeće, ne miriše mi, ne dodirujem nježne latice bijelih ruža a crvi mi izlaze kroz lobanju, oči i meso. Raspadam se već dok sam živa, neće dugo trebati da crvi krenu iz mog mesa, gnoj, smrad i raspadanje do kostiju, a onda u prah.
Kad si se rodio boljelo me kao nikad u životu, imao si više od 4 kilograma i tada nije bilo carskog reza, morala sam da te rodim skoro bez ikakvih lijekova, ta bol je cijena da dobijem tebe i za mene je bila mala, jedina briga si mi bio ti. Čak i kad je doktor morao da mi makazama rasječe deo donjeg trbuha i kad sam toliko krvarila da sam izgubila svijest kad si izašao iz moje utrobe, zadnje čega sam se sjećala bilo je da plačeš i mogla sam mirno da umrem. Nisam tad umrla, ali evo umirem 36 godina nakon tvog rođenja i sad plačem ja, a ne ti. Ti ćeš plakati na mojoj sahrani, sjetićeš se nečega što smo radili kad si bio dječak i rasplakaćeš se, atmosfera je na sahrani jednostavno takva i ipak si čovjek od krvi i mesa.

Pitam se šta ćeš pomisliti kad baciš prvu lopatu zemlje, a ona udari od moj kovčeg? Hoćeš li se sjetiti palačinaka koje si uvijek volio samo sa eurokremom, nikad sa džemom ili šećerom, i koje sam ti pekla svaki četvrtak? Hoćeš li se sjetiti koliko puta sam ti pomagala oko sastava za osnovnu školu, mijenjala ti zavoje i obloge kad si bio bolestan, išla po tebe nakon treninga, sakrivala novac od tvog oca da poklonim tebi, čekala te sa kafom ili čajem kad se vratiš iz izlaska...? Ne znam čega ćeš se sjetiti i po čemu ćeš me pamtiti, ali ja tebe sine pamtim samo po dobrim stvarima jer dijete se voli kakvo god bilo. Ti si moje dijete i sve tvoje greške su moja greška. Nikad ne bih mogla da kažem ni pomislim da je tvoje rođenje bilo greška iako sam čula kako sestre komentarišu da si nikakav čovek, loš sin, đubre...
Ti za mene nisi bio greška. Ti si za mene bio jednostavno nešto što se podrazumevalo. Kao milion drugih stvari u životu koje sam uradila jer se podrazumevaju. Udala sam se za tvog oca jer je bio jedan od najljepših i najboljih udvarača koje sam imala, bio je red da se udam i to sam obavila. Naravno voljela sam tvog oca, on je bio veliki radnik, čovjek iz dobre familije, nikad nije na mene ruku digao ni povisio glas, a bilo je svega kao i u svakom braku, a kad sam sklopila brak logično je bilo da rodim i dijete. Nisam mislila uopšte o tome da li želim dijete ili ne. Nikad nismo pričali o toj temi. O tim temama se nikad ne priča, kad su ljudi nakon godinu dana vidjeli da nemam bebu počela su pitanja, savjeti, recepti.
Tad sam sela sa svojim mužem i prvi put nakon tri godine našeg poznanstva i godine dana braka popričala o djeci. On me posmatrao i rekao da sama odlučim. Njemu je dobro i ovako. Bila sam prepuštena sama sebi. Oboje smo bili zdravi, ali djeteta nije bilo, a onda iznenada jednog dana sam shvatila da sam trudna. Da nosim tebe. Dete. Svoju krv. I zaista smo te voljeli. Iako smo živjeli skromno u radničkoj klasi imao si sve što i tvoji prijatelji, završio si fakultet, našao djevojku, posao, odrastao, ali kad si bio dijete bio si samo moj.
Nema broja noći kad sam ustajala do tvog krevetića i dizala te do svojih grudi, nisam znala da imam toliko snage, da imam toliko života sve dok ti nisi došao u moj život. Koliko god da sam umorna bila uvijek bih za tebe našla snage da ustanem, uzmem te u ruke i nosim na prsima dok iz mene teče mlijeko, hrana, život koji si crpio iz mene je samo rastao kao i ti. Majke mogu sve. Bio si dobra beba. Dobar dječak kao i svi dječaci znao si praviti probleme. Krao si žvake kao mali, a ja sam onda išla da platim, pao si iz matematike pa sam s tobom učila do kasno i uzela ti časove matematike, vodila te zubaru i čekala te, čekala da završiš sa treningom, večerom da operem tanjire, sa izlaskom da vidim jesi li čitav i zdrav, čekala rezultate tvog prijemnog ispita, čekala sam ceo tvoj život na nešto kad si ti u pitanju zar ne?
Život majke se svede na čekanje. Čekala sam da zatrudnim, rodim, odgajim i stvorim čovjeka od svog djeteta. A između svega toga moj život je bio na čekanju. Znaš nekad sam se bavila aranžiranjem cvijeća, radila sam u cvjećari, sa strašću, uvijek su moji buketi bili birani za svadbe, rođendane i sve svečane prilike. Pravila sam skupe bukete. Gazdarica me uvijek kritikovala kako previše trošim materijala ali kad bi vidjela kako moja roba uvijek ide prva popustila je, radila sam skupe aranžmane, poznavala cvijeće, metode rada i vrste aranžmana. Onda sam uzela pola godine pauze kad si se rodio, pa još pola i na kraju odustala od toga na nagovor svog muža, i nisam se mnogo dvoumila.
Zavaravala sam samu sebe da ću kod kuće raditi za svoje mušterije, ali uvijek ti je nešto trebalo, plakao si, zvao me, pao si, razbolio se, bilo bi ti dosadno, a onda sam odustala od svega i posvetila se tebi. Da sam te barem odgajila kako treba. Gdje sam pogriješila?
Sad na samrti mislim da je prva greška vezana za tebe kao i sve ostale greške bila u meni. Sjećam se kad sam odlučila da zaista želim dete. Nisam te htjela iz ljubavi moram priznati. Prvo sam mislila kako ćeš doći kao dar od Boga, a tada su krenuli problemi jer nisam ostajala trudna i onda sam dovela u pitanje da li želim dijete ili ne. Jer drugačije je ženama koje ostanu trudne bez stresa, trudnoća kao posljedica ljubavi je neupitna, prirodna i ide nekako normalno bez suvišnih pitanja. Ali ja sam bila dovedena u situaciju da moram piti lijekove kako bi ostala trudna i tad sam se zapitala po prvi put u jednom parku dok sam jela sendvič i pila sok - želim li ja biti majka?
Posmatrala sam djecu na ljuljaškama, biciklima i roditelje koji sede na klupama, čekaju da se djeca izigraju, da se smire, da im dosadi i da ih vode na ručak. Tad sam shvatila da me ti prizori ne dodiruju u srce, ne igra mi oko srca, nisam se prepoznala u tome, ali moja majka je uvijek govorila da moram da rodim i imam nekoga ko će mi dodati čašu vode u starosti. Ironično - medicinska sestra mi dodaje vodu koju nisam rodila i ne poznajem je, a moj sin... Gdje je upravo sada?
Tvoj odgoj je bio moja stvar, a tvoj otac je bio tu da popusti, da se s tobom igra, vozi, da te uči da pucaš, piješ i kako sa ženama. Ja sam bila sporedna sve vrijeme zapravo. Neko ko čisti, pere, kuha i sprema a tvoj otac je bio tako raspoložen za tebe pogotovo kad si porastao, igrao lopte, vozao motor, dovodio djevojke i hvalio se rezultatima utakmica koje si igrao. Ja sam nestala nekako u stranu. Više ti nisam bila potrebna kao nekad i htela sam da se bavim nečim, da se vratim cvjećarstvu ali kad sam pokušala toliko sam živčana bila i shvatila sam kako me sad to čini nervoznom, napetom, razdražljivom.
Nije mi niko smetao dok sam pravila aranžmane od vještačkog cvijeća, ali stalno sam osjećala kako mi nešto treba, kako ćeš me pozvati, tražiti flaster, parče maslaca sa šećerom, omesti me u poslu i tako sam bacila sve u smeće. Nisam mogla da budem mirna, staložena, koncentrisana jer sam mislila uvijek na količinu prljave odjeće, kuhanje ručka, čišćenje i na tvoje ocjene. Sve sam ti pružila, a opet nisam ti pružila dovoljno. Možda sam trebala drugačije s tobom? Ne postoji priručnik za roditelje samo sam pratila instinkt i slušala savjete.


Rekla sam ti kad si napunio 23 godine i diplomirao da odeš i pomogla ti oko kofera, htio si da ideš, da radiš u Francuskoj, a ja sam ti pomogla, kao i svaka majka bilo mi je to najteže u životu, ali poštovala sam tvoju odluku i naravno taj dan sam čekala da odeš sa prazninom u sebi u koju tek treba da padnem. I to se desilo. Otišao si sa tatom na aerodrom. I sve je bilo u redu, mjesecima smo pričali tri puta sedmično, našao si posao, slao si slike, a onda upoznao svoju ženu, nisi htio veliku svadbu i sve je bilo riješeno na brzinu, tako to u Evropi rade. Tvoj otac je bio razočaran jer je htio da ima ogromnu svadbu pred kućom, sa sviračima, plesom, pićem i hranom, ali tvoja žena je to ljubazno odbila i mi smo to prihvatili. Bilo je lijepo tvoje venčanje, našli ste divan restoran, pozvali nas u Francusku i tu sam shvatila da više nisi moj već njen. Da si veliki dječak, muškarac, čovjek sa poslom, novcem i statusom. Posmatrala sam te kako se ponašaš za stolom, kako se ophodiš prema konobaru i osobljem, htjela sam te opomenuti i reći da si drzak, ali onda sam se sjetila kako sam to trebala ranije, kad si bio malen uvokek si bio drzak prema prodavačima sladoleda, balona i lizalica, ali bio si dijete, bio si mi sladak takav, a sad si čovjek i... nisi.
Već tada sam shvatila kako su te novac, uspjeh i status pokvarili. Međutim za mene lično to nije bilo ništa strašno. Ti si moje dete. Takav si kakav si i ne bih te mijenjala ni za šta, ali ipak mi je bilo žao onog konobara kojem si drsko odgovarao na njegove ljubazne predloge, čovjek je samo radio svoj posao... Brzo si odrastao, a ja to nisam vidjela. Jer sam kao što rekoh uvijek čekala, čekala, čekala. Sad mi je žao što sam čekala na tvoj život dok je moj prolazio.
Ali sad u ovoj situaciji je prekasno. Sad je za sve prekasno osim za rokeči. Moj sine ja sam čekala čitav život na tebe, sad ponovo čekam da dođeš, ali to se neće desiti i s tim sam se pomirila. Kad imaš rak sa svime se pomiriš. Umirem i sad umjesto tebe čekam smrt koju i ti čekaš. Očekuješ poziv svakog trena, a onda ćeš sjesti na avion i doći da me zatrpaš zemljom.
Nećeš više čekati, a neću ni ja. Ipak jedna stvar će ostati iza mene na ovom svijetu vrijednija od tebe, a to su tvoja djeca. U njima ćeš naći moje oči, pokrete, oblik nosa, usana, neki detalj koji je preživeo i mene i tebe i živjeće još stoljećima kad nas ne bude. Jednog dana ćeš vidjeti svoju majku u očima svoje kćeri, u glasu, pokretu ili osmjehu i ona će jednog dana čekati kao što ti sada čekaš, možda budeš sretan dovoljno, pa budu brižne, pažljive i strpljive, ali sumnjam. Jer od tebe su vidjele i naučile sve, pa će tako na tebi to i primjeniti. Uradiće istu stvar koju ti meni radiš i koju sam ja uradila svom ocu. Ostaviće te i čekati da umreš. Oh da... I ja sam to uradila svom ocu alkoholičaru kad je ležao u bolnici, ipak ja sam imala dovoljno milosti i hrabrosti da ga obiđem prije nego što je povratio vlastitu jetru i umro.
Kad sam stajala pored njegovog kreveta jedino što mi je rekao bilo je da sam ista majka. Ista žena koju je godinama maltretirao i udarao. Pogledala sam ga i okrenula se. I dočekala istu sudbinu. Nisam bila alkoholičarka, nisam te zlostavljala, ali kao je to sad bitno. Tebe nema na kraju, a uskoro neće biti ni mene. Jednog dana ćeš vidjeti u svojoj djeci ono što sam ja. I nadam se da nikad neće doći dan da doživiš od svoje djece ono što si sada ti.
Tvoja majka."

BANANKO KOJI SVI VOLE. ZA 20 MINUTA!


Idealno za dijecu…ja sam složila prvi puta radi kceri a na kraju svi poludjeli…hehe…

Sastojci:
30g želatine u prahu
0,3 dcl vode


300g šećera
1kom ekstrakta od banane
malo čokolade za kuhanje

Priprema:
Želatinu pomješati u 1 dcl vode. 300g šećera rastopiti sa 2 dcl vode na
štednjaku, ali paziti da ne zakipi. Kada se šećer rastopio uliti ga u veliku zdjelu i staviti unutra želatinu koju smo pomješali sa vodom. Miksati 15 min pa dodati ekstrakt od banane (cijelu bočicu) I NE GASITI MIKSER KADA DODAJETE EKSTRAKT.


Pa miksati još 5 min.. Protvan u koji cemo staviti dobro namazati sa uljem. Znaci gasi mikser i brzo izli u protvan
jer se brzo stegne…. =) Kasnije naribati čokoladu po njemu. može se rezati za 15 min.
coolinarika.com