OD SREDNJE ŠKOLE SAM BIO ZALJUBLJEN U NJU, ALI ONA JE ODABRALA MOG NAJBOLJEG DRUGA…

Od srednje škole sam bio zaljubljen u nju, ali ona je odabrala mog najboljeg druga i nakon srednje škole se i udala za njega. Uvijek je ona gajila veće emocije prema njemu, nego on prema njoj.

Žalim je jer najbolje znam kakav mi je ženskaroš drug i obzirom da mi se povjerava (hvali) debelo sam upućen sa kojim sve djevojkama ju je prevario i sa kojim je i dalje vara. U međuvremenu smo se i nas dvoje dobro upoznali, na neki način postali dobri prijatelji, mada su moji osjećaji prema njoj mnogo jači od prijateljskih. Sinoć me iznenadila kada sam je vidi na mojim vratima, pitao sam gdje je drugar, a ona mi kaže, nema ga, sama sam i treba mi prenoćište jer je napustila muža i ide kod svojih roditelja. Nema prevoza do sutra u podne i obzirom da nije imala gdje, došla je meni.

Tražila je da joj donesem rakije da se napije, jer ne može drugačije da preboli muža, a jednostavno više ne može trpiti njegov način života.Brzo se napila i zaspala, u mome krevetu, bio sam sretan jer je tu, ali i nesretan jer nisam mogao da legnem pored nje, da je prigrlim uz sebe. Iskreno se nadam da i od njene strane postoji neka hemija prema meni, da osjeća nešto više od prijateljstva prema meni. Ujutro je ustala i otišla svojim, a ja sam sretan jer konačno vidim šansu da budem sa njom, sa osobom koju beskrajno volim, jedino ne znam da li bih trebao sve ovo da joj priznam i otvoreno kažem? Možda sam toliko zaljubljen da ne razmišljam razborito i realno???

JA I MOJA DJEVOJKA ZAJEDNO SMO STUDIRALI U ZAGREBU..

Ja i moja djevojka zajedno smo studirali u Zagrebu inače smo iz Rijeke.

Zbog nekih obaveza jedan period sam bio kući a ona je živjela u ZG. Zbog ispita sam došao u ZG na jedan dan i kada sam se trebao vratiti preklinjala me da ne idem da ostanem jer ima neki loš predosjećaj. Nasmijao sam se poljubio je i krenuo na bus da ne kasnim. Nekoliko minuta kasnije samo što sam sjeo u bus, stiže mi poruka:

“Vrati seeee, hitno je”. BOŽEšta mi je sve prošlo kroz glavu, ustajem i žurnim korakom se vratim, kada sam došao u stan, ona sjedi uplakana i kaže  “Molim te ostani ne mogu bez tebe” ostao sam i evo 20 godina nakon toga nismo se razdvojili na duže od 24 sata, al baš nikada.

PRIJE 10 GODINA SMO POKUŠAVALI DA DOBIJEMO BEBU, ALI BEZ USPJEHA...

Preko 10 godina smo pokušavali da dobijemo bebu, ali bez uspjeha. Nije bilo do mene, već do moje supruge i moja mama mi je već bila počela govoriti da treba da je ostavim jer je “jalova” i da sebi nađem drugu ženu koja će mi rodii djecu DOK JO UVIJEK I JA MOGU. Odugovlačio sam jer volim moju suprugu, a onda je prošle godine konačno ostala trudna i to DVOJKE…

Prije dva mjeseca se porodila i rodila dvije djevojčice “na žalost”. Na žalost jer sam se do zadnjeg trenutka nadao da će barem jedna beba biti muško, da ću konačno dobiti nasljednika, ali džaba, uzalud nada. Kada je moja mama čula da su dvije djevojčice rekla mi je KAO DA I NISI POSTO TATA, A DOBIO SI BLIZANCE… Istina, tako i jeste ako ovako ostane svo moje imanje će otići mojim zetovima, prezime će da mi se ukine, moja porodica će koja živi 100-tinama godina prestati da postoji. Dugo sam razmišljao i odlučio sam da podnesem papire za razvod i da pokušam sa nekom drugom, mlađom da dobijem nasljednika.

Imam 33 godine i još uvijek stignem, a toliko smo ugledni i bogati da mi neće biti problem da nađem mladu i lijepu, na kraju i zdravu djevojku. Prije vjenčanja mama mi je rekla da će novu snaju da vodi kod ginekologa da ustanovi može li rađati, da ne bude “jalova” kao ova moja sadašnja žena, mada je i ona rodila, ali kao da i nije. Sve bi bilo drugačije da je barem jedna beba muška.