RASKINUO JE SA MNOM IZ ČISTE GLUPOSTI, MUŠKE LJUBOMORE. IZ INATA BRZO JE NAŠAO NOVU...

Raskinuo je sa mnom iz čiste gluposti, muške ljubomore. Iz inata je brzo našao novu djevojku, a još brže je zaprosio, ali… Na dan njegovog vjenčanja zvao me i govorio kako se pokajao i da zajedno taj dan pobjegnemo, ostavimo sve i započnemo zajedno da živimo. Samo sam prekinula vezu i ugasila telefon, smatrajući da su to čiste gluposti… Nakon pola sata na vrata mi je došao njegov najbolji drug, čovjek koji je taj dan trebao biti kum, molio me da krenem sa njim, iskreno koliku ljubav osjećam premanjemu na trenutak sam poželjela da to uradim, ali samo na trenutak, ali sam se zahvalila na ponudi i rekla NE. Nisam mogla da tako nešto uradim djevojci koja bi cijeli život bila obilježena, njenoj porodici, a na kraju i mojoj porodici jer bi nas sele osuđivalo idućih 5 generacija. On se oženi i evo 7 godina i dalje je uporan, često zove, čestita gaše godišnjice, rođendane, slave, nikada mu nisam odgovorila niti dala povoda za tako nešto i iskreno sve to me mnogo boli, jednostavno ga volim i voljet ću ga cijelog života, ali zbog njegove gluposti tako je kako je. Mislim da se nikada neću udavati, jer ni prema kome neću moći gajiti iskrena osjećanja, nikoga neću moći voljeti kao njega, a to ne bi bilo fer ni prema potencijalnom muškarcu koji bi me oženio. Sreća što ovaj život ima kraj i što je svakim danom bliži, tako da moja patnja će
jednog dana sigurno da završi, samo se trebam pritrpiti malo

PRIJE DVIJE GODINE SAM SE PORODILA, SANJALA SAM TAJ TRENUTAK...

Prije dvije godine sam se porodila, sanjala sam taj trenutak kada ću postati mama. Na moju sreću nosila sam djevojčicu i odbrojaval sam sate kada ću je primiti na grudi. Desio se i taj dan rodila sam je bila presretna, srce mi je htjelo na usta da iskoči, ali kada su mi je donijeli u sobu i kada sam je uzela u naručje više nisam osjećala isto, jednostavno je nisam prihvatala, nisam osjećala ništa premanjoj, kao da mi nije ništa.

Mislila sam da je razlog tome bol koju sam preživjela malo prije toga, ali prolazili su dani, pa i mjeseci, ali to nije bio život o kojem sam maštala. Prije par mjeseci se razbolila i morali smo joj dati krev, a kada su doktori rekli da ni moja ni muževa krv ne odgovara naprosto sam se šokirala. Odmah sam posumnjala, zatražila sam DNK analizu koja je potvrdila da ona nije naše dijete. Kontrolom bolničkih knjiga došlo se do saznanja da je tu noć kada sam se porodila rođena još jedna djevojčica. Sestrice su slučajno ili namjerno zamijenile njih dvije.

Odmah smo otišli na adresu tih roditelja, a kada su otvorili vrata stana, moje srce je ponovo počelo da kuca, kao da sam bila zarobljena u vremenu i kao da nisam bila živa svo vrijeme, a kada sam vidjela moju djevojčicu vrijeme je ponovo krenulo. Konačno sam mama i ne znam da li mi je draže što sam saznala da nisam postala monstrum koji mrzi svoje dijete ili što mi se vratio osjećaj, onaj osjećaj neviđene sreće i zadovoljstva. Na sreću i beba koja je “slučajno” bila moja se oporavila i sretna raste uz majku i ljubav kakvu zaslužuje svako dijete pa i ona sama.

U VEZI SMO 5,5 GODINA I OVO LJETOTREBA DA SE VJENČAMO…. PROČITAJ VIŠE NA:

U vezi smo 5,5 godina i ovo ljeto treba da se vjenčamo.Juče smo išli u šoping centar i po običaju, ne razgleda sa mnom, klasični muškarac, sjedne, a ja odem na drugi sprat i u prolazu pogledam njega dole u kafiću. Prolaze ljepe djevojke, a on prekrstio ruke i gleda u daljinu, dosađuje se. Pomisim da li je moguće da ne pogleda u neku od njih, tek tako.

Napravim krug i opet ga vidim, sjedi ali više ne sam… neka djevojka do njega stoji i pričaju. Mislila sam u prolazu je, možda neka poznanica, ali on tada protrlja ruke o koljena (to radi kad je nervozan) i odgovora joj nonšalantno, razgovaraju uz osmijehe. Vjerujte u tom trenutku sam željela da se bacim sa balkona, rušio mi se sav moj svijet pred očima, imala sam utisak da ga gubim. A ona i zadnji tračak nade da je sve nesporazum mi se gubi, on uzima telefon i “čačka” po njemu, MEMORIŠE NJEN BROJ.

U TOM TRENUTKU SA VEĆ SUZAMA U OČIMA moj vjerenik mi šalje poruku i kaže “Dolazi više, dušu mi uze neka devojka… SPAŠAVAJ ME!!!!”. Shvatam da nije memorisao njen broj već je pisao meni poruku… Kako su mi u tom trenutku bila pomiješana osjećanja… od očaja do neviđene sreće u samo par sekundi… šta ti je život. Sada se ljutim na sebe što sam ikako i posumnjala u njegove namjere.