OD POKOJNOG DJEDA SAM KAO JEDINI UNUK NASLIJEDIO 120.000 EURA....

Od pokojnog djeda sam kao jedini unuk naslijedio 120.000 eura. Par godina prije svoje smrti je sve što je imao rasporodao, jer nije želio da me zamara i opterećuje sa imanjem koje je imao.

Od tada me svi gledaju kao nekog BOGA, šlihtaju mi se i sl. Moji roditelji traže da njima dam da oni upravljaju novcem, prijetelji mi već predlažu koje auto da kupim i druge gluposti. Međutim ja sam sav taj novackoji sam naslijedio odlučio da dam na čuvanje banci. Čak neću ni kamate dizati, jer mislim da sam mogu da to zaradim. Trenutno studiram i preko sudentskog servisa radim, i to mi je sasvim dovoljno da živim normalan studentski život.

Najlakše je potrošiti novac koji je neko drugi stekao. Gade mi se ljudi koji imanje koje je neko sticao cijeli životni vijek, spiskaju za par mjeseci, na automobile, putovanja i druge gluposti. Moj novac, mislim djedov, neka ga na banci, možda nekada i zatreba, ali nadam se i vjerujem da neće i da ću i ja imati svojim nasljednicima nešto da ostavim, nadam se barem duplo više nego sam ja dobio.

VJENČALI SMO SE KADA SMO IMALI PO 19 GODINA, ODMAH POSLE SREDNJE ŠKOLE...

Vjenčali smo se kada smo imali po 19 godina, odmah posle srenje škole. U braku smo već 7 godina i mogu slobodno reći da je moja SUPRUGA PRAVA LAVICA! Od prvog dana braka moja mama je ne podnosi, tačnije bukvalno je svakodnevno psihički zlostavlja, a ona joj nikada nije uzvratila, nikada o mojoj mami nije rekla jednu ružnu riječ. 5 godina nisamo imali djece i to je bio jedan od najvećih razloga maminog zlostavljanja moje supruge. Prošle godine smo dobili prelijepu kćerkicu, ali mojoj mami ni to nije bilo dovoljno, te sad govori kako je samo muško dijete pravo dijete. Mnogo mi je teško sve ove godine, ali trpim zbog komšiluka. Juče me je šef pustio ranije sa posla zbog ovih paklenih vrućina i čim sam ušao u dvorište čuo sam buku koja dopire iz kuće. Ušao sam nečujno u kuću i u dnevnoj sobi zatekao moju voljenu suprugu kako sjedi na fotelji i jeca u suzama držeći u naručju našu kćerku, a moja mama joj govori kako je za sve najbolje da se spakuje i zajedno sa djevojčicom ode kod svojih roditelja, a mene pusti da nađem pravu ženu za sebe. Sve ove godine sam trpio, ali tada sam puko, jednostavno više nisam mogao trpiti da mi je 100 puta mama. Naderao sam se iz sveg glasa, čak digao ruku da je udarim, Bogu hvala nisam, nekako sam se suzdržao. Uprtio sam kćerkicu, uzeo za ruku suprugu i rekoa MAMA EVO ŽELJA TI SE ISPUNJAVA, ALI IDEM I JA SA NJIMA DVJEMA… Nisam se ni osvrnuo samo sam izašao, sjeo u automobil i zaputio se kod tašta. Privremeno ćemo živjeti kod roditelja moje lavice, a onda ćemo valjda nešto smisliti. Nismo nešto finansijski mnogo jaki da kupimo sebi stan, ali valjda će se nešto vremenom izroditi. Sada mi je najvažnije da se moja lavica počne iskreno i od srca smijati.

Ni sam ne znam zašto nisam ranije spasio suprugu agonije u kojoj je živjela.

MOJA PRIJATELJICA, MOJA KUMA JE JUČE PISALA KAKO SAM NA MIKROFON NA MOJOJ SVADBI...

Moja prijateljica, moja kuma je juče pisala kako sam na mikrofon na mojoj svadbi rekla da su mi ona i njen muž dali 500 eura, umjesto 20 koliko su zaista dali i na tome mi se zahvalila. Osjećam potrebu da ovako javno kažem par riječi o njoj i zašto sam to uradila. Vidim da neki ljudi na ovoj stranici sumnjaju u istiitost svega, isitina je dragi moji, istina je ma koliko vi mislili da više nema iskrenih prijateljstava, ima, vjerujte.

Toliko dobro poznajem moju prijateljicu da sam jednostavno znala po njenom ponašanju na svadbi da je nešto mnogo muči, znam da trenutno živi jako teško i posumnjala sam da je do KOVERTE i prokletih paraproblem. Kada mi je dala kovertu naravno da sam pogledala i uvjerila se u sumnje, zbog toga sam i odlučila da javno pročitam ko je koliko dao, kako bih je razveselila i u masi zvanica pokazala kao veliku. ALI NISAM TO VJERUJTE URADILA BEZ RAZLOGA… To sam uradila kako bih joj se zahvalila za sve što je ona ovh predhodnih godin radila za mene.

Moji roditelji su uvjek živjeli i žive jedan raskalašen život, oni su ovisnici i kao klinka sam više noći provodila i više hrane pojela kod moje prijateljice, nego kod vlastite kuće. Dijelila je sa mnom sve, sendvič i sok u školi smo dijelile na pola, odjeću mi je davala, štitila me na sve moguće načine, kako ona tako i njeni roditelji. Da nije bilo nje i njenih roditelja ko zna kako bih ja danas živjela, da li bih ikako i bila živa. Mama me je rodila, ali oni su mi dali život i nema tih para na svijetu kojima se mogu odužiti za ono što su moja prijateljica i njeni roditelji uradili za mene. Hvala tebi moja prijateljice, MOJA SESTRO jer nema tih para kojima mogu vratiti sve dobro što si mi učinila