Raskinem sa curom i normalno ne čujemo se.

Raskinem sa curom i normalno ne čujemo se. I danas iz dosade sjednem u auto i uputim se prema jednoj tvrđav (inače živim u Ljubljani) i, normalno sa autom možeš doći jedino ako imaš propusnicu… sredio sam i to…

Dođem do tvrđave naslonim se na haubu od auta i zapalim cigar, grad sav u svijetlima, vjetar brije… I kako sam ostavio otvorena vrata od auta na CDu koji je u radiu počinje pjesma PUKNI SRCE (Mile Kitić)…

Uhvtim sam sebe da su mi suze krenule same od sebe. I u tih par minuta prođoše svi mjeseci, sedmice, dani, sati moje ljubavi (koja još traje) prema toj djevojci. Nije bruka za muškarce ako zaplaču, jer to je vrlo jak dokaz da nekoga volite a samo jedna pjesma vas može razplakati da i sami ne želite to.

IMAM 27 GODINA, IMAM ĆERKICU OD GODINU IPO DANA, I RAZVEDEN SAM. NJENA MAJKA JE NAS OSTAVILA...

Imam 27 godina, imam ćerkicu od godinu ipo dana, i razveden sam. Njena majka nas je ostavila. Živim u Norveškoj. Sviram i pevam u jednom bendu, tako da sam često zauzet.

I odlučio sam da zaposlim neku ženu koja će čuvati moju ćerku kad nisam tu. Zaposlio sam je, ona je devojka, ima 19 godina, u početku sam sumnjao da će ona uspeti lepo da se brine o njoj, jer je još mlada. A kako vreme prolazi, shvatio sam da sam pogrešio. Ta devojka moju ćerku voli kao svoje dete, pazi je i čuva, po ceo dan se igra sa njom, izvodi je u šetnje.

Uči je svemu.. Pre neko veče sam došao kasno kući, i ulazim u dnevnu sobu, ona sedi na krevetu i ljulja moju ćerku u rukama, i peva joj. Bila je prelepa, kao anđeo. Ima predivnu plavu kosu, i plave oči, prelepo miriše, i što je najvažnije voli moju ćerku. Mislim da sam na*ebo, tj. zaljubio se..

Vjenčali smo se prije dvije godine imali savršen život, bili sretni, a iz te sreće proistakla je i njena trudnoća… Odbrojavali smo dane kada ćemo postati

Vjenčali smo se prije dvije godine imali savršen život, bili sretni, a iz te sreće proistakla je i njena trudnoća…

Odbrojavali smo dane kada ćemo postati roditelji, kada će mali anđeo doći na svijet. ALI… Žena mi je mjesec dana nakon rođenja djeteta završila na psihijatriji ZBOG POSTPOROĐAJNE DEPRESIJE. Pošto živimo vani, primili su ju odmah sutra u bolnicu i počeli lječenje. To je bilo prije tačno 9 mjeseci. Prvih par mjeseci sam brinuo o djetetu sam, onda je došao moj otac pomoći, s njene strane nema nitko (njeni su daleko).

Nakon 9 mjeseci borbe i strpljenja, dijete se razvilo odlično, ali moja supruga je još na četiri tablete dnevno. Pijem čaj, čekam odžačare, ona mi kaže: “Kad dođu, budite tiši da mogu spavat” , nakon što je popila u 7 ujutro tri tablete. Boli me sve to, i da li će se to više ikad završit? Mali i djed u drugoj sobi se igraju. Predamnom radni dan od 10-12 sati… ZAŠTO… ŠTA SMO KOME ZGRIJEŠILI DA BUDEMO OVAKO KAŽNJENI… BOŽE!?

PRIJE 11 GODINA SAM JE ZAPROSIO I ONA JE PRISTALA

Prije 11 godina sam je zaprosio i ona je pristala, te me učinila jako sretnim.

Međutim, njena porodica je nakon toga odlučila prekinuti svaki kontakt sa njom jer sam ja pravoslavac… Pokušavala je objasniti im da se volimo, ali uzaludno, mnogo suza je zbog toga prolila, mnogo! I mene boli to, ali priznajem da mi je drago što je mene odabrala, ona i naša djeca su moj život!

U našoj kući se sada slave i božići i bajrami, dovoljno je da ona poštuje moje, a ja njeno. Djecu, Lajlu i Lazara, učimo onom zajedničkom, a poslije vlastiti put neka biraju sami. Sve je moguće ako ima ljubavi, ne dajte da vas uvjere u suprotno.