Do prije par mjeseci bila sam najsretnija žena, dobar muž, troje djece, svi hvala bogu zdravi i mislila sam da mi tu sreću ništa i niko ne može unišiti. Međutim, moj muž radi u Crnoj Gori i zadnjih par puta iako bude po više od mjesec dana dole kada dođe uopšte ne obraća pažnju na mene.
Velika razlika, jer smo do te njegove nagle promjene noći kada dođe baš burno provodili, imali po 3-4 odnosa za noć… ono baš je bio napaljen. Sada ovih zadnjih par mjeseci jedva da za 7 dana imamo po 2-3 odnosa i to jedva, bez imalo žara i emocije.
NARAVNO POSUMNJALA SAM DA IMA DRUGU DOLE U CRNOJ GORI… jedino logično objašnjenje. Prije 10 dana je otišao ponovo i ja sam ostavila djecu kod moje mame i krenula za njim u Budvu. Odma prvi dan sam se šokirala kada sam vidjela mog muža kako, šta i u kojim uslovima na gređevini radi, vjerujte užasno. Ujutro od 6 sati do naveče ma sve dok se vidi gori na suncu. Radi dvije smjene kako bi što više zaradio. Iskreno ne znam kako može izdržati, jer ja sam sjedila na kupi u hladovini nekih 500 metara dalje, taj cijeli dan i naveče sam bila totalno van sebe od iscrpljenosti i umora i ne da mi nije bilo do ONIH stvari, već mi nije bilo ni do života.
Gadim se sama sebi što sam ikako i pomislila da može da ima drugu, a još gore mi je jer sam njegov teško zarađeni novac trošila tek onako, badava, na haljine od 100 eura, obuću od 200, šminku i druge gluposti koje mi stoje u ormanu, ad a ih nikada nisam ni obukla. Toliko me sve pogodilo da ozbiljno razmišljam da se i ja zaposlim. Nikada sebi neću oprostiti što sam posumnjala u njega i nikada više neću moći biti tako sretna jer kada god pomislim kako je mom mužu na tom radilištu krene mi suza iz oka
