Krenuli smo na proslavu nove godine, moj najbolji prijatelj, njegova vjerenica i ja. Trebali smo slaviti u Budvi, ali oni su se u putu toliko posvađali, da je ona stala kraj puta, te su izašli vani da razgovaraju.
Gledao sam iz auta, plakala je kao kišna godina, predpostavljao sam i šta je u pitanju… bila je trudna, trebali su se vjenčati, ali moj prijatelj ju je prevario sa njenom prijateljicom i ona je to saznala. Desetak minuta kasnije, tako uplakana je ušla u auto i rekla da se vraćamo nazad, te mi se izvinula što ja ispaštam zbog njih. Vozili smo se nazad u mrtvoj, za mene izuzetno neprijatnoj tišini, a onda samo par minuta nakon što smo krenuli nazad u našu traku je iznenada iz suprotnog pravca izuzetno velikom brzinom uletio automobil. Te sekunda ću pamtiti vječno, ona je pokušala izbjeći udes, ali sve se odigralo jako brzo i ja se sjećam samo škripe kočnica,svjetala i udarca. Prijatelj i ja smo zadobili lakše povrede, tok je ona umrla na licu mjesta.
Okrenula je auto tako da je udar bio direktno u nju. Žrtvovala je sebe i nerođenu bebu, da bi pokušala sačuvati nas dvojicu i uspjela je. Prošlo je pola godine ali ni ja ni prijatelj ne možemo da se oporavimo, na izuzetno jakim tabletama smo, ali ni one ne pomažu. Skoro svaki dan plačem i tražim razlog zašto nas je sačuvala… prijatelju je mnogo teže. On je prije mjesec dana prerezao sebi vene, prosto ne može da podnese, jer se smatra direktnim i jedinim krivcem što je ona poginula. Ne mogu da vjerujem kako se noć koja je trebala biti jedna od ljepših u životu, noć koju smo trebali pamtiti po lijepom pretvorila u tragediju života. ZAŠTO 🙁 ???
