Uvijek sam bila dijete za primjer, od nas četvero braće i sestara roditelji su mene “zakivali u zvijezde”, kleli se u mene, komšije i prijatelji takođe, ruku u vatru bi za mene stavili, a onda…Doživjela sam da me porodica bukvalno ucjenjuje, a prijatelji osuđuju jer sam u vezi sa dečkom koji je druge vjere, konkretno on je srbin, još pri tome ima “samo” završenu srednju školu.
Tvrdili su i tvrde da on nije moj nivo, da mogu i zaslužujem puno bolje, jer sam ja DOKTORICA i na kraju da je grijeh miješati se sa drugom vjerom. Možda su sve u pravu, ali ja znam da sam najsretnija kad sam sa njim! On mi je bio ponajveća podrška da završim fakultet, predivno biće i volim ga više od života. Nevjerovatno mi je da su SVI ljudi oko mene toliko ograničeni.
Žele mi sreću, a ne vide da sam sa njim najsretnija. Osjećam se kao da smo mi protiv cijelog svijeta, jer ni njegovi roditelji nisu pretjerano zadovoljni njegovim izborom, tj sa mnom. Ko zna kako će sve da završi na kraju 🙁
