Moj muž radi u Njemačkoj, a ja živim sa njegovim roditeljima. Vjenčali smo se prošle godine i to sa samo 19 godina… volimo se, ali… ni moji, a ni

Moj muž radi u Njemačkoj, a ja živim sa njegovim roditeljima. Vjenčali smo se prošle godine i to sa samo 19 godina… volimo se, ali… ni moji, a ni njegovi roditelji nisu baš bili sretni, čak su pokušavali da nas rastave, ali na našu sreću brzo sam osala trudna tako da smo se osigurali, tačnije barem sam tako mislila do danas.

U trećem sam mjesecu trudnoće i danas me svekrva vodila na pregled kod nekog privatnog ginekologa. Moja prva posjeta ginekologu uopšte i bio je toliko grub da sam nakon tog pregleda prokrvarila… (tamo dole). To sam promjetila kada sam došla kući i toliko sam se uspaničila da sam se odma vratila natrag i to sama. Utrčala sam u ordinaciju i sva zabrinuta ga upitala zbog čega krvarim, na što mi je taj ginekolog reklao da sam džaba dolazila i da sam mogla pitati i svekrvu zbog čega krvarim. Nakon toga mi je rekao da je moja beba sasvim uredu, da je to krvarenje sasvim normalno te da mi je to moja svekrva kao medicinska sestra mogla sve lijepo objasniti. Otisla sam kući i nakon sat vremena sam išla da vršim malu nuždu i tada sam opet vidjela tragove krvi u mokraći.

To me sada toliko muči i brine da ću od muke poludjeti… Sumnjam u sve ovo, sumnjam da mi svekrva nije nešto namjestila da pobacim? Molim ako može neka iskusnija djevojka ili žena da mi pomogne… da li je ovo što mi se desilo normalno??? Molim vas… poludjeti ću od brige .

U BRAKU SMO 11 GODINA I JOŠ UVIJEK NEMAMO DJECE. IŠLI SMO ČAK TRI PUTA...

U braku smo 11 godina i još uvijek nemamo djece. Išli smo čak 3 put na vantjelsnu oplodnju, dva kredita podigli, zadužili se do Boga ali džaba… nije uspjelo.

Pokušavala sam sve, čak išla i na operaciju da mi uklne neke ciste, ali džaba. Moj muž je zdrav i što se njega tiče on bi mogao imati djecu i to me dodatno boli. Naš brak je stvarno savršen, tačnije bio bi savršen da imamo barem jedno dijete. Za ovih 11 godina moj muž mi nikada nije ništa ružno rekao, pun je ljubavi i razumjevanja, ali ta njegova dobrota meni stvara nevjerovatan pritisak. Jednostavno želim da mu se odužim, želim da ima djecu, jer to zaslužuje i znam da bi bio najbolji tata na svijetu.

Ove godine idemo ponovo pokušati sa vantjelesnom oplodnjom, sakupili smo neki novac i nadam se uspjehu. Ukoliko i ovaj pun ništa ne bude čvrsto sam odlučila da se razvedem od mog muža ma koliko bolno bilo i da ga pustim da nađe drugu djevojku, zdravu djevojku, djevojku koja će mu roditi dijete. Znam da će mu biti teško, jer smo jedno drugom prve ljubavi i jedine, ali… bolje bolan kraj nego bol bez kraja. Molim Boga svaki dan i nadam se da će ovaj put biti pozitivan rezultat vantjelesne oplodnje.