Vjenčali smo se kada smo imali po 19 godina, odmah posle srenje škole. U braku smo već 7 godina i mogu slobodno reći da je moja SUPRUGA PRAVA LAVICA! Od prvog dana braka moja mama je ne podnosi, tačnije bukvalno je svakodnevno psihički zlostavlja, a ona joj nikada nije uzvratila, nikada o mojoj mami nije rekla jednu ružnu riječ. 5 godina nisamo imali djece i to je bio jedan od najvećih razloga maminog zlostavljanja moje supruge. Prošle godine smo dobili prelijepu kćerkicu, ali mojoj mami ni to nije bilo dovoljno, te sad govori kako je samo muško dijete pravo dijete. Mnogo mi je teško sve ove godine, ali trpim zbog komšiluka. Juče me je šef pustio ranije sa posla zbog ovih paklenih vrućina i čim sam ušao u dvorište čuo sam buku koja dopire iz kuće. Ušao sam nečujno u kuću i u dnevnoj sobi zatekao moju voljenu suprugu kako sjedi na fotelji i jeca u suzama držeći u naručju našu kćerku, a moja mama joj govori kako je za sve najbolje da se spakuje i zajedno sa djevojčicom ode kod svojih roditelja, a mene pusti da nađem pravu ženu za sebe. Sve ove godine sam trpio, ali tada sam puko, jednostavno više nisam mogao trpiti da mi je 100 puta mama. Naderao sam se iz sveg glasa, čak digao ruku da je udarim, Bogu hvala nisam, nekako sam se suzdržao. Uprtio sam kćerkicu, uzeo za ruku suprugu i rekoa MAMA EVO ŽELJA TI SE ISPUNJAVA, ALI IDEM I JA SA NJIMA DVJEMA… Nisam se ni osvrnuo samo sam izašao, sjeo u automobil i zaputio se kod tašta. Privremeno ćemo živjeti kod roditelja moje lavice, a onda ćemo valjda nešto smisliti. Nismo nešto finansijski mnogo jaki da kupimo sebi stan, ali valjda će se nešto vremenom izroditi. Sada mi je najvažnije da se moja lavica počne iskreno i od srca smijati.
Ni sam ne znam zašto nisam ranije spasio suprugu agonije u kojoj je živjela.
Nema komentara:
Objavi komentar