OBRATIO SE MUŠKARAC BOGU..

„Bože, zamjeni moje i ženino mjesto. Sjedi kod kuće, ništa ne radi, želim da budem na njenom mjestu…“. Bog je ispunio njegovu želju. Sljedećeg jutra, probudio se muž na mjestu žene, skočio, pripremio doručak, starijeg spremio u školu, mlađeg odveo u vrtić, poslije po namirnice, onda skuhao ručak , opeglao veš… Samo što se spremio da se odmori malo, sjetio se da mora po starijeg iz škole, i mlađeg iz vrtića. Jednog, drugog pokupio, oko domaćeg pomogao, već je vrijeme za spremanje večere.. . Večerali su, sudove oprao, sve sklonio, djecu okupao, uspavao, samo što je legao da odmori, a žena mu: „A, bračna dužnost?“.. Prošao mjesec, muž moli kroz suze: „Bože! Vrati sve
kako je bilo, ne mogu više!“ Bog odgovara: „Prekasno je. Trudan si“

Nogometaš sam i juče sam se vraćao mrtav umoran sa treninga, sav nervozan i

Nogometaš sam i juče sam se vraćao mrtav umoran sa treninga, sav nervozan i ljut jer sam dobio blaži udarac u koljeno i tako dok sam ulazio na praking zgrade iza mene se nakačio neki crni Audi, zatamljenih stakala, neumoljivo tubi, osjećam kao da mi se na krov mog auto popeo. Neka seljačka muzika tuče toliko da sam ja u svom autu osjetio koliko trese, kontam neki tatin sin na kojem ću da svu svoju nervozu istresem.

Kočim, istrčavam iz svog auta i idem prema njemu, a tada se otvaraju vrata tog Audija i izlazi djevojka tako, ma top, savršenstvo bez mane. Vjerujte da sam imao i imam svakojakih djevojaka, ali to je bila ljubav na prvi pogled. Zanijemio sam i tamam krenuo da se uppoznam sa njom, kada iza mene se začu glas mog komšije. VIDIM DA STE SE UPOZNALI… NOGOMETAŠ, TO JE MOJA DJEVOJKA… pozdravili smo se i on je otišao sa njom.

Totalno sam utučen, taj komšije mi nikada nije bio drag, a sada pogotovo. Ne znam kakod a vam ga opišem, nikakav, nizak, veliki stomak… ma nije da sebe nešto podižem, ali 100 puta sam bolji od njega. Ne znam kako je uspio dići takvu ribu, još dolazi po njega kao po kakvog gospodina kući sa novim Audijom.

MOJA ŽENA MI JE POSLE TRUDNOĆE RODILA CRNO DETE

Image result for MOJA ŽENA MI JE POSLE TRUDNOĆE RODILA CRNO DETE
Moja žena mi je posle trudnoce rodila crno dete, dok smo mi svi u familiji beli. Počeo sam da urlam na nju i vredjam je kako me je prevarila, kako neću da hranim dete koje nije moje i da volim ženu koja ima dete sa drugim.

Ona me je molila, plakala i poricala prevaru. Naravno da joj nisam poverovao, i taman pre nego što sam skoro isterao ženu, moja majka ju je dreknuvši zaustavila. Mislio sam da će me podržati, umesto toga, ona mi je ispričala kako je ona prevarila svog muža u jednoj aferi sa ciganom, i mene je dobila upravo sa tim čovekom.

Tako da je dete koje sad ja imam povuklo na mog biološkog oca, a ne na onog na kog sam godinama mislio da mi je otac i koji me hranio. Bio sam u šoku, verovatno joj je bilo jako teško da prizna čim je cutke gledala kako se prepirem sa ženom jedno sat vremena. Ženi sam se izvinuo, ali tek kad sam posle mesec dana uradio DNK test onda sam se i stvarno pokajao. Celog života me je majka lagala i da se nije desio ovaj slučaj verovatno nikad ne bi ni saznao za ovo

RASKINUO JE SA MNOM IZ ČISTE GLUPOSTI, MUŠKE LJUBOMORE. IZ INATA BRZO JE NAŠAO NOVU...

Raskinuo je sa mnom iz čiste gluposti, muške ljubomore. Iz inata je brzo našao novu djevojku, a još brže je zaprosio, ali… Na dan njegovog vjenčanja zvao me i govorio kako se pokajao i da zajedno taj dan pobjegnemo, ostavimo sve i započnemo zajedno da živimo. Samo sam prekinula vezu i ugasila telefon, smatrajući da su to čiste gluposti… Nakon pola sata na vrata mi je došao njegov najbolji drug, čovjek koji je taj dan trebao biti kum, molio me da krenem sa njim, iskreno koliku ljubav osjećam premanjemu na trenutak sam poželjela da to uradim, ali samo na trenutak, ali sam se zahvalila na ponudi i rekla NE. Nisam mogla da tako nešto uradim djevojci koja bi cijeli život bila obilježena, njenoj porodici, a na kraju i mojoj porodici jer bi nas sele osuđivalo idućih 5 generacija. On se oženi i evo 7 godina i dalje je uporan, često zove, čestita gaše godišnjice, rođendane, slave, nikada mu nisam odgovorila niti dala povoda za tako nešto i iskreno sve to me mnogo boli, jednostavno ga volim i voljet ću ga cijelog života, ali zbog njegove gluposti tako je kako je. Mislim da se nikada neću udavati, jer ni prema kome neću moći gajiti iskrena osjećanja, nikoga neću moći voljeti kao njega, a to ne bi bilo fer ni prema potencijalnom muškarcu koji bi me oženio. Sreća što ovaj život ima kraj i što je svakim danom bliži, tako da moja patnja će
jednog dana sigurno da završi, samo se trebam pritrpiti malo

PRIJE DVIJE GODINE SAM SE PORODILA, SANJALA SAM TAJ TRENUTAK...

Prije dvije godine sam se porodila, sanjala sam taj trenutak kada ću postati mama. Na moju sreću nosila sam djevojčicu i odbrojaval sam sate kada ću je primiti na grudi. Desio se i taj dan rodila sam je bila presretna, srce mi je htjelo na usta da iskoči, ali kada su mi je donijeli u sobu i kada sam je uzela u naručje više nisam osjećala isto, jednostavno je nisam prihvatala, nisam osjećala ništa premanjoj, kao da mi nije ništa.

Mislila sam da je razlog tome bol koju sam preživjela malo prije toga, ali prolazili su dani, pa i mjeseci, ali to nije bio život o kojem sam maštala. Prije par mjeseci se razbolila i morali smo joj dati krev, a kada su doktori rekli da ni moja ni muževa krv ne odgovara naprosto sam se šokirala. Odmah sam posumnjala, zatražila sam DNK analizu koja je potvrdila da ona nije naše dijete. Kontrolom bolničkih knjiga došlo se do saznanja da je tu noć kada sam se porodila rođena još jedna djevojčica. Sestrice su slučajno ili namjerno zamijenile njih dvije.

Odmah smo otišli na adresu tih roditelja, a kada su otvorili vrata stana, moje srce je ponovo počelo da kuca, kao da sam bila zarobljena u vremenu i kao da nisam bila živa svo vrijeme, a kada sam vidjela moju djevojčicu vrijeme je ponovo krenulo. Konačno sam mama i ne znam da li mi je draže što sam saznala da nisam postala monstrum koji mrzi svoje dijete ili što mi se vratio osjećaj, onaj osjećaj neviđene sreće i zadovoljstva. Na sreću i beba koja je “slučajno” bila moja se oporavila i sretna raste uz majku i ljubav kakvu zaslužuje svako dijete pa i ona sama.

U VEZI SMO 5,5 GODINA I OVO LJETOTREBA DA SE VJENČAMO…. PROČITAJ VIŠE NA:

U vezi smo 5,5 godina i ovo ljeto treba da se vjenčamo.Juče smo išli u šoping centar i po običaju, ne razgleda sa mnom, klasični muškarac, sjedne, a ja odem na drugi sprat i u prolazu pogledam njega dole u kafiću. Prolaze ljepe djevojke, a on prekrstio ruke i gleda u daljinu, dosađuje se. Pomisim da li je moguće da ne pogleda u neku od njih, tek tako.

Napravim krug i opet ga vidim, sjedi ali više ne sam… neka djevojka do njega stoji i pričaju. Mislila sam u prolazu je, možda neka poznanica, ali on tada protrlja ruke o koljena (to radi kad je nervozan) i odgovora joj nonšalantno, razgovaraju uz osmijehe. Vjerujte u tom trenutku sam željela da se bacim sa balkona, rušio mi se sav moj svijet pred očima, imala sam utisak da ga gubim. A ona i zadnji tračak nade da je sve nesporazum mi se gubi, on uzima telefon i “čačka” po njemu, MEMORIŠE NJEN BROJ.

U TOM TRENUTKU SA VEĆ SUZAMA U OČIMA moj vjerenik mi šalje poruku i kaže “Dolazi više, dušu mi uze neka devojka… SPAŠAVAJ ME!!!!”. Shvatam da nije memorisao njen broj već je pisao meni poruku… Kako su mi u tom trenutku bila pomiješana osjećanja… od očaja do neviđene sreće u samo par sekundi… šta ti je život. Sada se ljutim na sebe što sam ikako i posumnjala u njegove namjere.

IMAM 25 GODINA, A MOJ MUŽ IMA 46 I TRI SINA IZ BRAKA SA ŽENOM KOJU JE OSTAVIO ZBOG MENE...

Imam 25 godina, a moj muž ima 46 i tri sina iz braka sa ženom koju je ostavio zbog mene. Sva tri sina žive sa nama ja se trudim da budem dobra prema njima, a oni mene naprosto ne podnose, čak mi otvoreno govore da me mrze. Svakim danom mi je sve teže udala sam se za čovjeka kojeg sam zaista zavoljela, planirala sa njim imati djecu,a on toliko pažnje posvećuje svojim sinovima da često prođu i dva dana da se i ne vidimo.  Totalno me zapostavlja. Čvrsto sam odlučila da neću imati djece sa njim i da ću čim dobijem Njemačke papire za stalni boravak da ga napustim i nađem sebi nekoga kome ću u životu biti pod brojem 1, ko će svoj život posvetiti samo meni,
ako u međuvremenu ne nađem nekog takvog, pa neka uživa sa svojim sinovima, koji će za koju godinu da se požene i odu svojim putevima i njega ostave da “uživa u samoći”, ništa bolje i ne zaslužuje…