MOJ DJED JE PORIJEKLOM IZ BIVŠE JUGOSLAVIJE, A U AUSTRALIJI SE DESILO PRIJE 50 GODINA

Moj djed je porijekom iz bivše Yugoslavie, a u Australiu se doselio prije skoro 50 godina. Pričao mi je da je tamo dok je bio mlad imao veliku ljubav, djevojku za koju je bio spreman i umrijeti. trebao se oženiti sa njom ali da su ga njegovi roditelji na žalost razdvojili od nje, jer su se oldučili doseliti u Australiu.

Nikada je nije zaboravio ni nakon toliko godina i često mi je pričao o NJIHOVOJ KLUPI, mjestu u parku gdje su provodili sretne dane. Ja imam 22 godine i nikada nisam bila u djedovom rodnom gradu, gradu gdje je ostala njegova ljubav i pola njegove duše. Prije 2 mjeseca sam odlučila da ga iznenadim, kupila sam dvije avionske karte i povela mog djeda ka njegovj zemlji, ka njegovoj ljubavi života. Bio je toliko sretan da je gotovo cijelim putem, koji baš dugo traje plakao. Kada smo došli, taksista nas je poveo ka tom parku. Kada smo stigi vratila su mu se sjećanja i krenuo je ka njihovom mjestu… Iako otežano hoda i sa štapom išao je toliko brzo da ga nisam mogla stići, a kada je došao do NJIHOVE KLUPE, od uzbuđenja je pao na koljena i počeo da plače kao malo dijete.

VJERUJTE DA JE LJUBIO KLUPU… Prije nego smo se vratili u Australio bili smo u Zagrebu 15 dana, čak smo uspjeli naći gdje je živjela njegova Ane koja je na žalost prije 3 godine preminula od raka. Da sam barem prije 4 godine ispunilla životnu želju mome djedu, mada tada sam bila maloljetna, ali možda je bio način

Možda nije pravo mjesto, ali moram ovo napisati. Radim kao medicinska sestra u bolnici i prije neki dan došao je….

Možda nije pravo mjesto, ali moram ovo napisati. Radim kao medicinska sestra u bolnici i prije neki dan došao je neki stariji gospodin, ljubazan, pristojno obučen, po naglasku dijasporac i tražio je da donira svoju krv.

Svi smo se donekle iznenadili jer nije čest slučaj da stranci, dijasporci dolaze i doniraju krv i najčešće dolaze na ispumpavanje alkohola iz želuca. Čudno je bilo i to jer je tražio da se njegova krv odma koristi za hitne slučajeve, što naravno nije praksa.

Nakon što smo izvadili krv dali smo je na analizu i vjerujte kada smo na kraju vidjeli rezultate analize ostali smo skamenjeni, šokirani, ma ne postoji riječ koja bi opisala kako smo se osjećali ja i moje kolega. Čovjek je zaražen HIV-om i 100%, barem kako se ponašao to zna i svjesno je išao da zarazi još nedužnih ljudi, na kraju i nas medicinske radnike. Slučaj smo prijavili policiji i baš me zanima šta će da se desi.

MOJ BRAT JE RODJEN BEZ NOGU...

Imam mladjeg brata koji je 1995 godiste i rodjen je bez ijedne noge,to je bio veliki stres za nas i bili smo u nevjerici ali smo se morali pomiriti s tom situacijom.

Bilo je jako tesko naviknuti se na to ali smo a voljeli vise nego ikoga i pruzali smo mu maksimalnu paznju. Mnoga djeca su ga ismijavala zbog toga i mnogo puta sam ja otplakala ali on mi je uvijek govorio: “Sekice moja nemoj plakati zbog toga,pusti njih ne znaju sta pricaju doci ce vrijeme i kada cemo se mi njima smijati”.

I eto doslo je i to vrijeme,moj brat je dobio proteze i bavi se sportom. Atleticar je i veliki potencijal,bolji je cak i od ovih sto su zdravi i moguce je da sledece godine bude

ucesnik na paraolimpijskim igrama. Jako smo sretni zbog njega i nikada ne treba odustajati u zivotu a one kukavice sto se podsmijavaju i rugaju neka ih je sramota,jer se i njima danas-sutra moze to desiti.

DANAS SAM U AUTOBUSU PRONAŠLA KOVERTU U KOJOJ JE BILO KOLIKO SAM...

Danas sam u autobusu pronašla kovertu u kojoj je bilo koliko sam mogla na brzinu  prebrojati oko 10.000 eura. Baš sam se uzemirila kada sam vidjela toliki novac. Razmišljala sam šta da uradim, da prijavim šoferu, dapozovem policiju, šta god sam pomislila na neki način sam posumnjala da će pare doći do prave osobe.

Zbog toga sam odlučila da propustim ispit na koji sam pošla i bukvalno sam se bez cilja cijeli dan vozila u busu. Kružila gradom. Nakon 4 sata sjedenja u busu niko se nije pojavio da pita za novac, a ja sam toliko bila iscrpljena da sam izašla i vratila se kući. Evo novac je pod jastukom, ne znam šta da radim, da je nekome toliko bitan vjerovatno bi se pojavio u busu.

Ne znam kome god da kažem prije da će ostavitinovac sebi nego da će uspjeti pronaći onoga ko je izgubio novac, a na kraju kako da neko dokaže da je baš njegov novac, jer nikakvih dokumenata nema. Ostaviti ću ga kod sebe pa ako se po gradu ništa ne pročuje, recimo da nekome treba za liječenje vidjeti ću šta ću sa njim, nije malo novca!

ŽIVOT MI SE STRUŠIO U JEDNOM DANU. BILI SMO U VEZI 7 GODINA...

Život mi se srušio u jednom danu. Bili smo u vezi 7 godine, sretni, veseli, voljeli se (bar sam tako mislio)… Vjenčanje smo odgaćali jer ja nisam iz bogate porodice i trenutno sam bez posla, ali još sam mlad tek mi je 35 godina.

Jednostavno nisu postojali uslovi da se osamostalimo. Prije 3 moći moja ljubav mi je na kraju izlaska kada sam je otpratio kući rekla ovo je naš zadnji izlazak, eto da znaš, ja se sutra udajem.Nije mi htjela reći za koga. Sutri dan sam prestajao ispred njene avlije i kada sam vidio za koga se udaje pao sam u nesvijet, vjerujte da od silnog stresa, šoka da su me morali odvesti u hitnu pomoć, toliko mi je bilo loše. Udala se za lokalnnog probisvijete, kojeg smo često komentarisalai da je najveći ološ u kraju. Mlađi je od nje dvije godine, ali tata mu je jedan od najbogatijih ljudi u kraju.

Eto ljubav, pažnju i sve ostalo je prodala za malo novca. Žalosno, ne znam dali ću uspjeti preživjeti ovo sve, mnogo me boli…

MOJA SESTRA OD TETKE JE BILA LJUBAVNICA MOG MUŽA. KADA SAM TO SAZNALA POKUŠALA SAM PREĆI...

Moja sestra od tetke je bila ljubavnica mog muža. Kada sam to saznala pokušala sam preći preko toga, kako bih zaštitila porodicu, a i samu sebe neviđene sramote.

Zbog svega pala sam u duboku depresiju, nisam jela, nisam pila, NISAM ŽELJELA DA DIŠEM. Nikome nisam govorila zbog čega sam takva, jednostavno samo sam se povukla u sebe, što je bila najveća greška. U takvom stanju, kada nikoga nisam željela da vidim, zatvorena u čeiri zida, nećete vjerovati ko se našao da mi pomogne, da me savjetuje. ONA, moja sestra koja je pored milion muškaraca izabrala baš mog. Ni danas se ne sjećam kako se sve desilo, znam samo da je ona ušla u sobu, a kada sam došla sebi bila sam na psihijatrji vezana za krevet.

Unakazila sam je, izgrebala lice, nanijela fizičke povrede. Cijelo društvo, moja porodica me proglasila ludom, neuračunljivom, tako obilježenu me i muž napustio. Ostala sam sama. Trebale su godine da se vratim u koliko toliko normalan život. Nikada sebi neću oprositi što nisam odma svima rekla pravu istinu, što sam zbog sramote koju bi doživjela moja porodica sve držala u sebi i nakraju od žrtve postalamonstrum, luđakinja koja je opasna po društvo. OBILJEŽENA DO KRAJA ŽIVOTA. Djevojke ne dozvolite da vam se desi moja sudbina!

SJEDIM JA DANAS NA KAFI U KAFIĆU PREKO PUTA FAKULTETA I POSMATRAM

Sjedim ja danas na kavi u kafiću preko puta fakulteta i gledam jednu djevojku.

Ona cijela nervozna hoda ispred fakulteta gore-dolje, pa sjedi, pa stoji, pa zapali, pa gleda na sat i ja pomislio “ajde sigurno je nervozna jer čeka rezultate bitnog ispita” ili nešto. Nakon nekog vremena izlazi iz zgrade mladić, nešto popričaju, i počne ona da skače, grli ga, ljubi. Pretpostavljam da joj je momak bio na ispitu i da ga je čekala dok ne završi. Ljudi moji, pa ja u životu nisam vidio toliku ljubav između dvoje ljudi, međutim čim sam to pomislio, taj mladić se izmakao od te djevojke i klekavši na koljena ponudio joj prsten, zaprosio je.

Djevojka se uhvatila za glavu i bez čekanja, bez da je išta rekla, prišla mu je i spustila se na pločnik, a onda toliko jako rekla DA… da je cijeli grad odjeknuo. Možda seu rijetki slučajevi, ali još uvijek u ova teška vremena ima iskrene i zdrave ljubavi.