Prikazani su postovi s oznakom ZIVOT. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom ZIVOT. Prikaži sve postove

utorak, 20. veljače 2018.

OVA FOTOGRAFIJA, NASTALA JE 1994.GODINE, MUŽ NAS JE SLIKAO I REKAO DA MI JE TO POSLEDNJA NOĆ KOJU ĆU BITI ŽIVA, A EVO GDJE SAM SAD



Na današnji dan svake godine volim da podelim mali deo naše priče u nadi da će ona ohrabriti druge. Prvog februara 1992. godine pobegla sam iz nasilnog braka. Ova slika nastala je noć pre nego što sam pobegla. Ne znam kako sam preživela tu noć.

Muž je fotografisao, rekavši mi da je ovo poslednja noć koju ću provesti u životu, pa je želeo da sinovi imaju neku uspomenu na majku. Stariji je imao 4, mlađi 2 godine.

Sliku je podelio Tim Šarp, jedan od dečaka sa slike koji je sada popularni australijski umetnik. Ovo je priča njegove majke.

Iskreno govoreći , nisam se brinula za sebe. Bila sam previše iznurena i umorna od svega kroz šta sam prošla. Pobegla sam zbog sinova. Nisam verovala da imamo bilo kakvu budućnost i nadu, i nisam verovala da mi uopšte možemo to da uradimo. Ali morala sam da probam – zbog njih. Morala sam da dam sve od sebe da ih sklonim i sakrijem od zla.

Prvo vreme živeli smo od danas do sutra i vodila sam računa samo o najosnovnijim stvarima poput hrane i vode. Uz to, Tim boluje od autizma, i svakog dana sam pokušavala da nađem zračak sunca za njega. Smislila sam par pravila za samu sebe i pratim ih i danas.

1. Uvek prvo plati račune. Ljudi će vas uvek radije nahraniti nego vam platiti račune. I tako je i bilo.





2. U nabavku idi samo jednom nedeljno i tako će možda biti malo sitniša da odete recimo zajedno do obale reke i pojedete kesicu pomfrita na obali.

3. Koliko god da je teško da tražite ono što vam treba, kada zatražite, većina ljudi će pokušati da pomogne. Ali ljudi ne čitaju misli, morate da tražite. I uvek tražite samo ono što vam je neophodno.

4. Uvek budi zahvalna za svaki i najmanji znak pažnje.

5. Jedan je najusamljeniji broj, ali makar imaš ceo krevet za sebe. Ti si jedna i jedini kapetan ovog broda.

6. Prijateljičin muž mi je rekao da treba će svakog dana situacija postajati bolja. Na mikro planu, ali postajaće bolja. Nisam mu verovala. Nisam mislila da je to moguće. Ali ipak sam svakog dana zapisivala jednu dobru stvar koja se desila, to je bio njego savet. Nekih dana bilo mi je teško da se prisetim šta je to danas bolje nego juče, ali nijedan list papira nije ostao prazan.

7. Bez obzira na prihode, svakoj porodici treba pas. Niko drugi vam se neće tako obradovati, tako vas nesebično nasmejati i razveseliti i navesti vas da zaboravite na trenutak na sve.





8. Samohrane majke od početka vremena odgajaju neverovatna bića. Ja sam jaka, ja sam nepobediva i mogu sve. Ja sam žena! Ja sam majka!

9. Retko kad samo jedna stvar krene po zlu. Nekada ih ima tri, nekad više. Uhvati se u koštac sa svakom pojedinačno i daj sve od sebe. Neće ti delovati da je život fer, ali to je život.

10. Jedino što je važno je porodica. To je jedina stvar za koju se vredi boriti. A kada imate dete sa autizmom, borba je još teža i duža, ali vi ste jedini ekspert, stručnjak i podrška vašoj porodici. Verujte u sebe i videćete, uskoro ćete prestati da se borite već će sve teći prirodno. Postaćete glava porodice.

11. Šta god da se desi, život ide dalje. Možete ili da ga posmatrate kako prolazi ili da i vi uhvatite korak. Krenite, korak po korak.

12. Sve je bolje kada plutate po vodi.

13. Dugo mi je trebalo da u ovo poverujem… Nisam ja kriva. Nisam zaslužila sve to. Niko to ne zaslužuje. Zaslužujem bolje i na meni je da to i obezbedim.

Ako ste u sličnoj situaciji u kakvoj sam ja bila pre toliko godina, zakoračite, recite nekom kroz šta prolazite, zamolite za pomoć. Ako ne zbog vas, uradite to zbog dece. Porodično nasilje je neprihvatljivo i ne čekajte da stane jer nikad neće stati. U ono vreme nisam smela ni da pomislim da ću ikada imati ovako divan život, dvoje zdrave i srećne dece, dva psa, dobre prijatelje, kuću i baštu i da ću biti ovako istinski srećna. Ožiljci neće nestati ali ne moram da ih gledam svakog dana. Želim vam istu sreću kao i sebi, i verujte mi, svi oko vas vam to žele. Samo napravite taj prvi korak.

Izvor: zena.blic.rs

subota, 10. veljače 2018.

KĆERKA MI JE NAPUSTILA MEDICINSKI FAKULTET I UDALA SE NA SELO



Kćerka jedinica je napustila medicinski fakultet, i to su joj ostala još 2 ispita do kraja studija ida postane doktorica praktično. Međutima napustila je i udala se na selo, za 14 godina starijeg muškarca koji iz prvog braka ima dvoje djece. Ne znam šta joj se dogodilo, imala je vezu sa jednim kolegom dugu 3 godine, voljela ga, barem tako mislim, opet možda i griješim.


Nisam mogla to da prihvatim, ljutila sam se na nju skoro godinu dana, boljelo me, i danas me još više boli.

Nisam je ni vidjela, ni čula skoro godinu dana i prošli vikend sam ipak popustila i otišla sa mužom kod nje. Šokirala sam se kada sam je ugledala, nisam je mogla prepoznati. Za tih godinu dana ostarila je  najmanje 5 godina, i dobila na kilazi preko 10 kilograma.


Živi život seljaka, hrani stoku, svinje, kokoši, hrani svekrvu i svekra, a najviše me zaboljelo kada sam joj na rukama vidjela masnice, TUČE JE.

Pitala sam je da se vrati, da nastavi školovanje, ali mi je tada kroz plač kratko rekla “Rado bih ja mama, ali to je nemoguće…” nije rekla zbog čega je nemoguće, pa ne živimo u prahistoriji...


Ne znam da li je bolje što sam je posjetila ili bi bilo bolje da sam je zaboravila… šta da radim, srce hoće da mi pukne od tuge i svaki dan mi je sve teže, ne znam šta da radim, stvarno ne znam...

ispovesti.com

subota, 28. listopada 2017.

HTIO SAM OTKAZATI DUGO OČEKIVANO VJENČANJE JER SAM DAN PRIJE SAZNAO...



Posto sam se dugo vremena osjecao lose otisao sam na pretrage kako bi uradio detaljne analize,i dan prije mog vjencanja dobijam najužniju moguću vijest, koju sam mogao dobiti.

Rekli su da imam opaku bolest i da mi nije ostalo jos puno vremena,prosto sam bio u nevjerici i nisam znao sta da kazem svojoj vjerenici.


Ali smogao sam snage i sve sam joj ispricao te rekao da ne zelim da se vjencamo jer necu da ona pati zbog toga ali samo mi je rekla da se nacrtam na vjencanju pa makar to posljednje bilo ali hoce da bude moja supruga.

I tako je i bilo vjencali smo se,dok su svi ljudi u sali slavili nas dvoje smo bili na terasi i plakali kao djeca pitajuci se zasto nam ovo zivot radi jer do prije par dana bili smo presretni.


Ali koliko god bilo tesko ona je bila uz mene i tjesila me govoreci kako ce sve biti uredu i da ona ne vjeruje u to sto su ljekari rekli.

I vjerujte poslije par dana stize meni koverat s klinike kako su oni pogrijesili i pogresne nalaze mi procitali,tj.da su me zamijenili s nekom osobom.


Koliko sam bio ljut na njih zbog te greske opet sam bio neizmjerno sretan jer mi se zivot ne gasi i nastavljam zivjeti s svojom najdrazom zenom.


ispovesti.com