ŽENA IZ SRBIJE, IVANA JOVANOVIĆ DVA PUTA JE POBIJEDILA RAK, A OVO JE NJEN SAVJET

Kada je u 33. godini dobila rak na grliću materice, bila je veoma bijesna na samu sebe zato što je  dozvolila da joj sve bude preče. Ugađala je svima osim sebi, tako da kada je vidjela rezltate pretrage, razočarala se na cijelu situaciju.


– Osjećala sam se napušteno, iznevjereno, slabo i ljuto. Dozvolila sam da me tuga preuzme, da živim onako kako drugi očekuju od mene. Ambicije pod tepih, bez cilja i snova, samo da se dan izgura, pa kako mi bude.

Vjerujem da je do bolesti doveo i konstantan stres koji sam imala pored osobe koju sam na kraju izgubila, a trebalo je nastaviti borbu zbog mojih kćerki koje su tada imale pet godina i dve godine.


Ivana je prvo dobila malignu bolest na grliću materice, ali tu njenim mukama nije bio kraj, jer je potom oboljela i od raka dojke. Prema njenim riječima, nije imala neke naročite simptome, a šta joj se dešava u organizmu, saznala je na preventivnim pregledima. Odlučila je da promijeni život iz korijena, eliminisala je stres i prešla na drugačiju ishranu. Borba protiv raka je teška i neizvjesna, ali da bi čovjek sačuvao život, mora da promjeni sve.

– U toj borbi podršku sam dobijala od supruga i djece, do svoje porodice, što mi je mnogo značilo, ali sam ipak nekako morala da se oslonim na samu sebe. Prva operacija je prošla, tumor je odstranjen.


Kada je dobila rezultat da kancera više nema i da je sve u redu, vratila se svakodnevnim aktivnostima, ali uz promjenu ishrane, počela je da jede zdravo, ali očigledno to nije bilo dovoljno–

Posle četiri godine ponovo tumor, ali ovog puta na dojci. Bila sam vrlo ljuta na sebe što sam ponovo svom tijelu učinila isto, opet briga o drugima, opet stalna zabrinutost da svima ugodim, opet stres.


Tada sam bila odlučnija u namjeri da definitivno promjenim navike i prestanem da brinem, već da živim punim plućima, da se smijem i radujem.Morala sam zbog sebe, zbog dece, zbog supruga i porodice. Snaga je bila još jača jer onda sam shvatila da je borba samo moja i da sam ja ovde gazda, a ne tumor. Nisam razmišljala da necu uspeti, ponovo sam otišla na operaciju, i završila s tim. Iako sam bila slaba, bila sam odlučna i spremna na novu borbu. Tako je i bilo, uspela sam, priča Ivana.


Ivanin recept: Zdrava ishrana i fizička aktivnost   


Osim ishrane bez šećera, uz veoma mali unos mesa, Ivana je jela voće povrće, ovsene, ječmene, pšenične pahuljice, sve zdravo, a stres je svela na minimum. To je njen recept za zdrav život i oružje protiv opake bolesti.

– Sebi sam dala zadatak da svakog jutra izbacim svaku muku iz sebe, da dišem, da razgovaram sama sa sobom ako treba.Fizička aktivnost je ključna jer nam ona budi pozitivna osećanja i nema mesta stresu i negativnim mislima. Trčim, vozim bicikl, smejem se glasno i uživam u svakoj sekundi dana svog života. Tako sam pobedila – poručuje Ivana.



Izvor: blic.rs

OVAJ DJEČAK JE UMRO I VRATIO SE IZ MRTVIH - SVIMA JE REKAO KAKO JE VIDIO RAJ, ALI MU NIKO NIJE VJEROVAO, SVE DOK NIJE...

Naučnici su sami objasnili kako se u trenutku kada vam srce prestane s radom i postane nečujno, odnosno prestane kucati. Tu fazu nazivamo, "Klinička smrt", usljed zatajenja smerti.


Naučnici su se složili sa time da je u mozgu ostalo još uvjek malo kiseonika, a to nešto je sasvim dovoljno. Mozak neće biti oštećen, pa su ostali organi zapravo živi dok ste vi zapravo u kliničkoj smrti.

Sljedeća faza se dogodi kada ćelije u tijelu počnu propadati, a organi se počnu gasiti. Kako je medicina napredovala, desi se da doktori znaju često oživjeti pacijente.


Ti pacijenti koji budu oživljeni, prisjete se nekih stvari koje su se desile dok su oni bili u vantjelesnoj funkciji. Nekada mogu ispričati neke stvari za koje se može misliti da su nestvarne.

Nauka još uvjek radi tih stvari pokušava otkriti šta se desi nakon što ljudsko tijelo premine ali to će biti jako teško ostvariti. Ovaj dječak je ispričao sve što je on vidio dok je bio u kliničkoj smrti.


Burpo Kolton je dječak koji je sa 3 godine doživio puknuće slijepog crijeva. Njegovi roditelji su prvo mislili kako on boluje od gripe i zbog toga su čekali nekoliko dana prije nego što odu kod doktora.

Kada su stigli tamo, roditelji su čuli nešto od doktora što nisu nikako očekivali. Malom dječaku je bila potrebna operacija i to je trebalo da se odradi što prije je moguće.


Njegova majka je govorila kako je bilo jako teško gledati svoje dijete i da ona tu ništa ne može uraditi kada je njena mala ljubav bez energije i u beživotnom stanju.

novi.ba

IMALA SAM STRAŠNO I VEOMA SIROMAŠNO DJETINJSTVO, OTAC JE SVAKI DAN PIO, BIO JE MRTAV PIJAN....

Imala sam teško djetinjstvo, jako tesko. Odrasla sam u veliikom siromastvu.

Otac je pio, skoro svaki dan i često je bio “mrtav” pijan. Ja i dvije sestre smo često bile bez vecere. Nasa majka se apsolutno svega odricala i puno zrtvovala za nas, kada bismo nas tri išle na spavanje bez večere, mama taj dan sigurno zalogaja hljeba nije uzela.

Prije par god sam se udala i bas tad moja majka je teško oboljela od raka. Muz i ja smo odeslili za Njemacku, jednostavno sam morala ici, morala sam je ostaviti, i vjerujte koliko god mi teško djetinjstvo bilo, to mi je bilo najteže u životu .

Radimo i stvarno lijepo zivimo, što bi se reklo, imamo svega i svačega, nita nam ne nedostaje.

Cjeli zivot sam ovo cekala da pruzim mami neku sigurnost i oduzim se za njeno žrtvovanje.

Međutim, moja mama je :(…. nema je više… otišla je na drugi svijet. Nije docekala da joj ista pruzim.  Nadam se da zna tamo negdje koliko beskrajno je volim i koliko mi fali.

Tek sad vidim i shvatam da tuga i nesreća nisu “bolesti” samo siromašnih. Mislila sam cijeli život da kada bih imala dovoljno novca da mi nikada ništa neće faliti, i da ću imati sve. O zdravlju nisam razmišljala, nje više nema i tu ne mogu ništa više učiniti, tu novci ne pomažu, kada zdravlje ode, gotovo je....

ispovesti.rs