Moj otac je zidar, majka domaćica. Prije par godina, zima je bila, a kako zimi biva, zidari nemaju posla, majka me zvala da večeram. Ja sam se u tom trenutku dopisivao sa drugaricom i pitala me šta ću jesti, ja sam rekao krompir iz šporeta sa maslacem, ona se na to našalila “haha sirotinjski” i meni je bilo smiješno, jer nas nisam smatrao sirotinjom.
Kad sam sjeo za stol sa svojima, rekao sam kao kako sirotinjski večeramo u zafrkanciji, otac mi je rekao na to “ma niijee sinee”. Sutradan je u frižideru bilo raznih šunki i salama. Tek 2-3 godine nakon toga, neko je rekao kako je taj krompir sirotinjska hrana i meni je to naumpalo i šta sam ja ustvari rekao…
Plakao sam… Evo i sad plačem, jer kad god se toga sjetim, bude mi teško, jer sam nesvjesno povrijedio ljude koji su sve od sebe dali da ja nešto imam. Duše moje, sutradan salamu kupili… Volim svog oca i svoju majku! Hvala im što sam danas prije svega insan, a onda inženjer i sve ostalo što su uložili u mene.
Nema komentara:
Objavi komentar