subota, 1. srpnja 2017.

ISPOVEST – Pre 10 godina volio sam jednu ženu…


Pre 10 godina volio sam jednu ženu. Meni je tada bilo 30, a njoj 19. Za nas nitko nije znao jer sam već tad bio ugledan biznismen, a ona još u srednjoj školi.

Odgurnuo sam je od sebe kada sam presto da radim u njenom najdražem bircu. Otvorio sam jedan od boljih restorana u gradu i počeo da stremim ka više. Bogatim ženama, skupim autima i dobrim provodima, a ona je otišla na univerzitet. Sinoć kod mene u restoranu velika večera sa finim njuškama i njihovim damama. Svi čekaju šeficu.

Tada ulazi ona, moja beba, moja izgubljena malena koja je očito odrasla i postala jedna od onih žena kakve sam ganjo dok me ona čekala. Ljudi moji plako sam ko malo dete kad sam je vidio onako lepu i elegantnu. Volite se bez obzira na godine jer nikad ne znate kad ćete da izgubite onu pravu osobu.

petak, 30. lipnja 2017.

Raskinem sa curom i normalno ne čujemo se.


Raskinem sa curom i normalno ne čujemo se. I danas iz dosade sjednem u auto i uputim se prema jednoj tvrđav (inače živim u Ljubljani) i, normalno sa autom možeš doći jedino ako imaš propusnicu… sredio sam i to…

Dođem do tvrđave naslonim se na haubu od auta i zapalim cigar, grad sav u svijetlima, vjetar brije… I kako sam ostavio otvorena vrata od auta na CDu koji je u radiu počinje pjesma PUKNI SRCE (Mile Kitić)…

Uhvtim sam sebe da su mi suze krenule same od sebe. I u tih par minuta prođoše svi mjeseci, sedmice, dani, sati moje ljubavi (koja još traje) prema toj djevojci. Nije bruka za muškarce ako zaplaču, jer to je vrlo jak dokaz da nekoga volite a samo jedna pjesma vas može razplakati da i sami ne želite to.

IMAM 27 GODINA, IMAM ĆERKICU OD GODINU IPO DANA, I RAZVEDEN SAM. NJENA MAJKA JE NAS OSTAVILA...


Imam 27 godina, imam ćerkicu od godinu ipo dana, i razveden sam. Njena majka nas je ostavila. Živim u Norveškoj. Sviram i pevam u jednom bendu, tako da sam često zauzet.

I odlučio sam da zaposlim neku ženu koja će čuvati moju ćerku kad nisam tu. Zaposlio sam je, ona je devojka, ima 19 godina, u početku sam sumnjao da će ona uspeti lepo da se brine o njoj, jer je još mlada. A kako vreme prolazi, shvatio sam da sam pogrešio. Ta devojka moju ćerku voli kao svoje dete, pazi je i čuva, po ceo dan se igra sa njom, izvodi je u šetnje.

Uči je svemu.. Pre neko veče sam došao kasno kući, i ulazim u dnevnu sobu, ona sedi na krevetu i ljulja moju ćerku u rukama, i peva joj. Bila je prelepa, kao anđeo. Ima predivnu plavu kosu, i plave oči, prelepo miriše, i što je najvažnije voli moju ćerku. Mislim da sam na*ebo, tj. zaljubio se..

Vjenčali smo se prije dvije godine imali savršen život, bili sretni, a iz te sreće proistakla je i njena trudnoća… Odbrojavali smo dane kada ćemo postati


Vjenčali smo se prije dvije godine imali savršen život, bili sretni, a iz te sreće proistakla je i njena trudnoća…

Odbrojavali smo dane kada ćemo postati roditelji, kada će mali anđeo doći na svijet. ALI… Žena mi je mjesec dana nakon rođenja djeteta završila na psihijatriji ZBOG POSTPOROĐAJNE DEPRESIJE. Pošto živimo vani, primili su ju odmah sutra u bolnicu i počeli lječenje. To je bilo prije tačno 9 mjeseci. Prvih par mjeseci sam brinuo o djetetu sam, onda je došao moj otac pomoći, s njene strane nema nitko (njeni su daleko).

Nakon 9 mjeseci borbe i strpljenja, dijete se razvilo odlično, ali moja supruga je još na četiri tablete dnevno. Pijem čaj, čekam odžačare, ona mi kaže: “Kad dođu, budite tiši da mogu spavat” , nakon što je popila u 7 ujutro tri tablete. Boli me sve to, i da li će se to više ikad završit? Mali i djed u drugoj sobi se igraju. Predamnom radni dan od 10-12 sati… ZAŠTO… ŠTA SMO KOME ZGRIJEŠILI DA BUDEMO OVAKO KAŽNJENI… BOŽE!?

PRIJE 11 GODINA SAM JE ZAPROSIO I ONA JE PRISTALA


Prije 11 godina sam je zaprosio i ona je pristala, te me učinila jako sretnim.

Međutim, njena porodica je nakon toga odlučila prekinuti svaki kontakt sa njom jer sam ja pravoslavac… Pokušavala je objasniti im da se volimo, ali uzaludno, mnogo suza je zbog toga prolila, mnogo! I mene boli to, ali priznajem da mi je drago što je mene odabrala, ona i naša djeca su moj život!

U našoj kući se sada slave i božići i bajrami, dovoljno je da ona poštuje moje, a ja njeno. Djecu, Lajlu i Lazara, učimo onom zajedničkom, a poslije vlastiti put neka biraju sami. Sve je moguće ako ima ljubavi, ne dajte da vas uvjere u suprotno.

četvrtak, 29. lipnja 2017.

PRIUŠTIO MI JE STUDIRANJE NA MEDICINSKOM FAKULTETU U BEČU…


Priuštio mi je studiranje na Medicinskom univerzitetu u Beču, kupio mi stan, obezbedio sve… Kaže da sam ja njegova mezimica i da nikada neće da mi fali mama koja nas je ostavila čim sam se ja rodila.

Mi živimo sami i nikada nam niko nije pružio bilo kakvu pomoć. Sve je on sam stvorio… Radio je u Parizu, na građevini 12 sati dnevno, sedam dana u nedelji i tako 8 godina, dok nije sakupio dovoljno novca da otvori svoju građevinsku firmu. Sada živimo u Beču, i Beogradu… Kako kada, zbog posla i mog fakulteta.

Svi mu se dive, jer retko koji muškarac bi podigo sam dete sa 23 godine. Baku i deku nemam, poginuli su mladi, sa mamine strane, da ne čujem za njih… Nema braću, nema sestre … U bukvalnom smislu nema nikog, samo mene! Volim ga previše na ovome svetu, i skoro me je tako raznežio kada mi je rekao, “Elena, sviđa mi se jedna gospođica. Šta misliš? Da je pitam da izađemo?” BILA SAM PRESREĆNA U TOM TRENUTKU! SAMO ŽELIM DA MOJ TATA BUDE NAJSREĆNIJI NA SVETU I DA MU NIŠTA NE FALI.

SIROMAŠNI DJEČAK JE PRODAVAO ROBU OD VRATA DO VRATA KAKO BI OMOGUĆIO SEBI ŠKOLOVANJE...


Siromašni dječak je prodavao robu od vrata do vrata kako bi omogućio sebi školovanje. Jednog dana pošto nije imao novca, a bješe puno gladan, odluči da zatraži obrok u prvoj kući na koju naiđe.
Ali kada je mlada žena otvorila vrata, on se samo usudio da pita za čašu vode.

Ona ga pogleda i shvati, da je dječak vjerovatno gladan. Ubrzo, mu je donujela veliku čašu mlijeka. Brzo je popio mlijeko, i upitao djevojku, koliko treba da plati. Ona je odgovorila : “Ne duguješ ništa. Majka nas je naučila da nikad ne prihvatamo novac za dobrotu koju učinimo”. “Onda vam hvala od sveg srca “, – rekao je on i osjetio da je sada jači, ne samo fizički, već i mentalno, osjetio je spremnost da se suoči sa svim teškoćama koje život nosi.Prošle su godine. Jednog dana ta žena je postala ozbiljno bolesna . Lokalni doktori nisu mogli da joj pomognu , zato su je poslali u veći grad, kod specijaliste.

Jedan mladi doktor pozvan je na konsultacije. Kada je ušao u bolničku sobu, odmah je prepoznao ženu, to je bila ona ista koja je mu je pomogla kada je bio siromašan, ista ona koja mu je u čašu mlijeka ulila svu svoju snagu i dobrotu, baš kada mu je to bilo najpotrebnije. Doktor je bio odlučan da uradi sve i pomogne ženi da se oporavi od te teške bolesti. Liječenje je dugo trajalo, ali zajedno su uspjeli da savladaju bolest . Poslije nekog vremena žena je dobila račun za njen tretman. Bila je zabrinuta da će račun biti toliki, da će joj trebati ostatak svog života kako bi ga izmirila. Konačno, kada je žena pogledala račun, umjesto iznosa stajale su riječi: “Plaćeno u potpunosti sa čašom mlijeka”