ISPOVEST: Moj muž je isistirao da idemo na rođenda njegove majke iako sam ja bila već u 9-om mjesecu trudnoće, 10-ak dana do termina rađanja…

Moj muž je isistirao da idemo na rođenda njegove majke iako sam ja bila već u 9-om mjesecu trudnoće, 10-ak dana do termina rađanja. Njegovi roditelji žive skoro 150 km dalje od nas i molila sam ga da ja ne idem, ali džaba. Spakovali smo se i krenuli.

Ali 10-ak minuta kasnije počela sam se osjećati čudno i u tom trenutku mi je pukao vodenjak. Velika količina tekućine se razlila po sjedištu, a kada je to shvatio moj muž, odma se zaustavio i sav bijesan jer sam mu uništila sjedište opalio mi takav šamar da su mi suze krenule na oči. Izvinula sam mu se zbog sjedišta i zamolila da me odveze u bolnicu, ali… on mi je tada otvorio vrata i rekao da se sama snalazim i ako sam mu uništila sjedište, da neću i mamin rođendan. Bila sam zatečena, mislila sam da se šali, a onda me je bukvalno izgurao iz auta na pločnik uz riječi JOŠ TREBA I DA MI SE PORODIŠ OVDJE I DA MI TOTALNO UNIŠTIŠ AUTO… Tako mokra, nikakva sjedila sam na pločniku, plakala, nisam znala šta i kako, kuda… čak nisam imala ni mobitel da koga pozovem, jer moj muž mi ne dozvoljava da ga imam. U tim trenutcima počela sam da gubim nadu, vjeru da ću ikako i doći do bolnice, kroz glavu mi je prolazilo milion crnih misli, a tada se pored mene zaustavio neki meni nepoznat automobil, baš moćan i iz njega je sav zabrinut izašao neki mladić. Objasnila sam mu da se porađam, a on me podigao i uveo u svoj automobil te velikom brzinom uputio ka bolnici.

Nakon što sam se porodila u sobi me je dočakao buket ruža, brdo posjete, skova, voća i poruka od tog mladića, da ako mi ikada išta bude trebalo da mu se slobodno javim i njegov broj telefona. Vjerovatno je pomislio da sam sama, da nemam nikoga… Od tada je prošlo 3 mjeseca, sa mužom ista stvar, svako jutro šama za “dobro jutro” ne znam, sve češće razmišljam… možda nije uredu, ali… razmišljam da pozovem onog momka, da mu sve ispričam, ne znam, možda je u onom trenutku nešto više osjetio prema meni, možda bi prihvatio mene i mojju djevojčicu… a možda sve umišljam u želji da pronađem izlaz iz ovog pakla :(… Tek su mi 22 godine jednostavno premlada sam da bih cijeli život preživljavala ovo šta mi muž iz dana u dan radi. Bože pomozi mi 🙁 MUŽ ME UBIJA!!!

NEKAD NE MOGU DA SHVATIM ČIME SAM ZASLUŽIO TAKO DOBRU ŽENU DA IMAM….

Nekada ne mogu da shvatim čime sam zaslužio tako dobru ženu da imam pored sebe. Svaki dan me iznenadi nečim lijepim i natjera da je još više volim. Jutros je ustala prije mene, donije mi u kevet kafu i probudila me laganim sviranjem NAŠE pjesme na klaviru.

Ko to nije doživio ne može osjetiti tu čar, tu ljepotu, to zadovoljstvo.

Najviše me boli što ja prema njoj nisam ni upola dobar kao ona prema meni, čak je nekada i prevarim sa drugim ženama koje joj nisu ni do koljena. Nakon što budem sa takvim i kada shvatim šta sam uradio, zgadim se sam sebi i zareknem se da više neću nikada, ali neki vrag me opet natjera na taj grijeh i… STVARNO NE ZNAM ČIMA SAM JE ZASLUŽIO TAKVU.

IMAM 52 GODINE, I ZA VRIJEME RATA, U JEDNOJ AKCIJI, MOG NAJBOLJEG PRIJATELJA JE ZAKAČIO GELER...

Imam 52 godine, i za vrijeme rata, u jednoj akciji, mog najboljeg prijatelja je zakačio geler.

Poginuo Danas mi neko dođe u kancelariju, ja se okrenem, kad stoji momak isti moj drug!

Meni odmah krenu suze, a on kad se predstavio, samo je potvrdio ko je. Na kraju sam mu pričao o ocu, obojica smo plakali sat vremena, i sad mislim da imam i četvrto dijete!

U braku smo 11 godina i još uvijek nemamo djece. Išli smo čak 3 put na vantjelsnu oplodnju, dva kredita podigli, zadužili se do Boga ali džaba… nije

U braku smo 11 godina i još uvijek nemamo djece. Išli smo čak 3 put na vantjelsnu oplodnju, dva kredita podigli, zadužili se do Boga ali džaba… nije uspjelo. Pokušavala sam sve, čak išla i na operaciju da mi uklne neke ciste, ali džaba. Moj muž je zdrav i što se njega tiče on bi mogao imati djecu i to me dodatno boli. Naš brak je stvarno savršen, tačnije bio bi savršen da imamo barem jedno dijete.

Za ovih 11 godina moj muž mi nikada nije ništa ružno rekao, pun je ljubavi i razumjevanja, ali ta njegova dobrota meni stvara nevjerovatan pritisak. Jednostavno želim da mu se odužim, želim da ima djecu, jer to zaslužuje i znam da bi bio najbolji tata na svijetu. Ove godine idemo ponovo pokušati sa vantjelesnom oplodnjom, sakupili smo neki novac i nadam se uspjehu.

Ukoliko i ovaj pun ništa ne bude čvrsto sam odlučila da se razvedem od mog muža ma koliko bolno bilo i da ga pustim da nađe drugu djevojku, zdravu djevojku, djevojku koja će mu roditi dijete. Znam da će mu biti teško, jer smo jedno drugom prve ljubavi i jedine, ali… bolje bolan kraj nego bol bez kraja 🙁 Molim Boga svaki dan i nadam se da će ovaj put biti pozitivan rezultat vantjelesne oplodnje.

Imam 25 godina i nikada nisam imao djevojku, a onda sam prije par mjeseci upoznao nju… Tanja je razvedena, 3 godine starija od mene i ima kćerku

Imam 25 godina i nikada nisam imao djevojku, a onda sam prije par mjeseci upoznao nju… Tanja je razvedena, 3 godine starija od mene i ima kćerku staru 4 godine. Imala je mnogo težak brak, bivši muž je tukao jer je umišljao da ga vara.

Zaljubio sam se u nju, predivna je osoba. Kada su moji roditelji saznali za nju tražili su od mene da prekinem vezu sa njom, da ona RASPUŠĆENICA nije za mene momka, plus je starija, a najgore od svega za moje roditelje je što ima dijete. Meni ništa od toga ne smeta, volim je, a njenu kćerku gledam kao da je moja, jako simpatična i pametna djevojčica. Juče mi je Tanja rekla radosnu vijest, da je ponovo trudna i da ću postati otac. Nemate pojma kako sam sretan. Odma sam joj rekao da se spakuju i da ih vodim kod mene kući da konačno započnemo zajednički život, a želio sam spriječiti rodbinu i košije da za moje dijete govore da je kopile. Kada smo došli kući mama je bila sama. Mnogo se iznenadila kada je vidjela Tanju i njenu kćerku na vratima.

Rekao sam joj da ću postati tata, da je Tanja tudna i da započeinjemo zajednički život, a moja mama je tada samo rekla SLOBODNO SINE MOJ, ALI TAJ ŽIVOT NEĆETE ZAPOČETI POD MOJIM KROVOM… zalupila je vrata i čak dva puta okrenula ključ u bravi. Stojali samo tako ispred vrata nekih pola sata, bio sam uvjeren da će mama otvoriti, ali ništa. Vratili smo se zajedno u Tanjin iznajmljeni i sada smo tu. Kada sam mislio da ne može biti gore, Tanja mi je rekla da najbolje da raskinemo i da se ja vratim mojim roditeljima, jer ne želi da uništava moj život, a da će da ode da abortira moje dijete. Koliko je dobr osoba, bez obzira što i ona mene jako voli spremna je da se žrtuje zbog mene. Rekao sam joj da od toga nema ništa i da ako treba zbog nje sam spreman da potpuno zaboravim i mamu i tatu. Ako oni mene mogu zašto ja njih ne bih moago.

SVAKE GODINE NAM DOĐU ROĐACI IZ NJEMAČKE, “GOSPODA” LJUDI KOJI IMAJU IDEALAN, SAVRŠEN ŽIVOT….

Svake godine nam dođu rođaci iz Njemačke, “gospoda” ljudi koji imaju idealan, savršen život i svake godine meni i mom bratu donesu po čokoladu, iako ja i brat već imamo 22, odnosno 24 godine.

Najsmješnije je to što kada nam daju te čokolade koje koštaju par eura ponašaju se kao da nam daju ne znam ni ja šta. A kada krenu nazad u tu “savršenu zemlju” da žive svaršeni život od nas ponesu na kilograme šunke, koasica, domaćeg vina, rakije, pa da ne pretjeram gledano u eurima sigurno im dadnemo preko 150 eura.

Nakon svega nešto kontam i razmišljam pa koja je zemlja savršena, ova moja mala balkanska ili velika Njemačka?

Brucos. Trudim se da uhvatim uslov za drugu godinu. U grdsonjeri gde stanujem nemam usisivač, pometem pa na kolenima puzim i brišem pod. Nemam ni …..

Brucos. Trudim se da uhvatim uslov za drugu godinu. U grdsonjeri gde stanujem nemam usisivač, pometem pa na kolenima puzim i brišem pod.

Nemam ni veš mašinu, perem ručno sve svoje stvari. Dobijam od kuće 1000din najviše nedeljno za hranu i sve što mi treba, sama se hranim i kuvam, često trpim gladna. Sva garderoba koju imam mi staje u jednu putničku torbu. Nemam ni šminke: 1 krema za ruke koja mi služi za sve, puder, maskara i olovka. Koristim običan sapun i šampon od zelene jabuke. Imam telefon koji se često kvari ali uspem nekako da se čujem sa mamom da mi natakne na nos kako me školuje, stari laptop koji crkava na mesec dana, a koji se više ne proizvodi. Ne izlazim nikuda, nemam baš ni prijatelje ovde.

Najveći događaj mi je kada gledam ljude napolju i mimoilzaimo se kada krenem do fakulteta jer samo tada izađem iz kuće. Imam dečka kome smeta kako živim i nabada mi na nos to što nemam osnovne stvari koje ima svaka devojka u 21 veku. Imam hiljadu snova sa njim., ali..