četvrtak, 22. lipnja 2017.

97 J*BENIH MINUTA SAM PROVEO ČEKAJUĆI U REDU ZA LIČNU KARTU. MEĐUTIM, BUKVALNO SE


97 j*benih minuta sam proveo čekajući u redu za ličnu kartu. Međutim, bukvalno se zaljubim u prelepu devojku koja je radila na jednom od šaltera, a malo, malo pa uhvatim njen pogled ka meni. Ja sav nikakav, nervozan, smoren, preznajam se od vrućine…užas. Kada sam došao na red, kad bas na njen šalter.  Kažem joj ja iz šale da mi duguje 97 minuta života protraćenih čekajući u redu, a ona se samo nasmeje, vraća mi papire i pokazuje prstom na dno papira, gde je upisala svoje ime i prezime.


Nisam ni izašao iz zgrade SUP-a, već sam joj poslao zahtev na fejsu, ona je prihvatila i izlazak je već dogovoren!

srijeda, 21. lipnja 2017.

JUČE DOK SAM ČEKALA U REDU NA KASI U JEDNOM TRŽNOM CENTRU…


Juče dok sam čekača u redu na kasi u jednom tržnom centru iza mene je stojao jedan mladić… Mladi tata od nekih 30 godina sa sinom od nekih 4-5 godina.

U košarici su imali tačno 4 breskvice, lizalicu i neku najjeftniju čokoladicu. Cijelo vrijeme dok su stojali iza mene dijete ga je molilo da mu uzme i šarene bombonice, znate one što budu izložene na rafama pored kase, ali mu je otac uporno ponavljao da ne može to da dobije i da će mu kupiti drugi puta, jer mu je sada već svašta kupio. Dijete je bilo baš tužno, oči pune suza i nekako sam se i ja rastužila, jer znam kako je sirotinja teška. Uzmem ja te bombonice i dadnem mu, ali istog trenutka sam se gorko pokajala.

Nakon što sam dala bombonice tom djetetu, njegov otac je sa rafe pored tih bombonica uzeo 3 paklice cigareta, da ne reklamiram, onih najskupljih. Sramota… ne mogu da vjerujem da takvi roditelji postoje, pa za te novce je mogao sinu kupiti punu košaricu slatkiša, grickalica, ma svega. Neću da lažem, bilo mi je mnogo krivo što sam uzela njegovom djetetu te bombomice, ali kasnije kada sam razmislila, ja sam to dijete bar na trenutak usrećila sa tim bombonivama i nije ono jadno krivo što ima takvog oca.

ISPOVEST – Saznao da mi je zena trudna i da nosi devojcicu…


Saznao da mi je zena trudna i da nosi devojcicu, a meni je muka. Pokusavam na sve nacine da je ubedim da abortira, necu da imam trulu zensku decu.Ako je rodi, planiram da je ostavim, a oni ne mogu bez mene da prezive. Tako


joj i treba kad me ne slusa.Prebicu je kad dodjem kuci, mozda izgubi dete, bice mi lakse onda ne treba mi ni ona ni ta sugava devojcica.

utorak, 20. lipnja 2017.

PRIJE 5 GODINA NAKON ŠTO SMO SE NEŠTO KRATKO ZABAVLJALI ZAPROSIO SAM JE...


Prije 5 godina nakon što smo se nešto krarko zabavljali zaprosi sam je i na moju sreći ona je pristala. Međutim, njena porodica nakon što je saznala za nas počela da vrši veliki pritisak na nju jer sam ja pravoslavac, a oni su muslimani. Pokušavala je objasniti im da se volimo, ali uzaludno, mnogo suza je zbog toga prolila, mnogo i samo ja znam šta je sve prošla jer je prema meni jedio mogla biti potpuno iskrena.

Zaključavali su je u kuću, prijetilijoj životom, otac ju je čak i par puta istukao toliko da su se ocrtavale masnice preko leđa. Ni moji nisu bili oduševljeni što sam sa njom, od toliko lijepih “naših” cura. Mnogo toga lošeg je prošla zbog mene, tačnije zbog nas i na kraju je odlučila da svojoj porodici okrene potpuno leđe, jednu noć je pobjegla od kuće i nas dvoje smo započeli zajednički život, jednostavno nije imala drugogo izbora, mislim imala je da ostavi mene.

Mjesec dana pakla sam preživio, ali je na sreću sve prošlo, živimo zajedno, već dvoje djece smo dobili, može se reći sretni smo, jedino što me boli, a vjerujem moju suprugu još više je to što već skoro 5 godina niti se vidila niti čula sa svojom porodicom. Ne spominje ih, ali to se osjeti kada je zateknem samu u sobi sa suzama u očima. Stvarno ne mogu da shvatim zašto sve to… sve vjere treba da šire sreću, radost… DOBRO i od kako smo se vjenčali ito kako moja supruga slavi moje svetce i božiće, tako isto i ja slavim njene bajrame. Bitna je ljubav i poštovanje, a ne kako se ko zove, barem ja tako mislim.

ISPOVEST KOJA ĆE VAS NASMEJATI DO SUZA!


diplomatski objasnim kako je on na terenu non stop, a ona živa duša itd, ma reko jači nisam, brži jesam. I ja se dao u beg.

Pizda mu materina nisam video debljeg a bržeg čoveka, taman da me sustigne i uhvati, pojavljuje se poštar Mile. Joooooj spasa, ovaj duplo veće uši od mene. Kaže nama Pera-komšinicin muž,da lepi fino odemo kod njega i uz rakijicu dogovirimo čije je dete… Ajd pristali mi, ja već video sebe obešenog na tavanu njihove kuće, kad mi kod njih, a tamo komšinicin ujak, majko mila klempavijeg čoveka nisam video.

I mi tu ustanovimo da je genetika čudo. Evo jutros se razišli, slavili celu noć… Mislim da u životu nisam nikoga toliko ljubio kao njenog ujaka, čak šta više, skroz je skinuta sumnja sa mene, obi su ubedjeni da sam peder… I sada ne znam sta više da slavim, genetiku ili alkohol…

JA I MOJ MUŽ SMO SE VENČALI PRE GODINU DANA. ON IMA 29, A JA 27…

Rezultat slika za JA I MOJ MUŽ SMO SE VENČALI PRE GODINU DANA. ON IMA 29, A JA 27…
Ja i moj muž smo se venčali pre godinu dana. On ima 29, a ja 27, pre nedelju dana sam mu rekla da sam trudna i svako veče on sačeka da ja prva zaspem,
kada ga pitam zašto to radi, uvijek je isti odgovor: “Tako je meni lakše, lepše se osećam onda..” I sada ja sam bila ubeđena da se nešto krije iza toga i odlučim da se pravim kako spavam, a onda posle nekog vremena kada je bio siguran da spavam poče da priča sa mojim stomakom(bebom), govori:
“Biću ti divan tata, kupovaću ti igračke, vodiću te na sladoled, radiću sve što moj otac nije…” samo sam se okrenula i pomislila kako dobrog muža imam i kako mi je žao što je tako propatio tokom svog detinjstva….



Najbolje savete dobijam od dede, koji ima 89 godina, pa čak i kad je ljubav u pitanju.


Najbolje savete dobijam od dede, koji ima 89 godina, pa čak i kad je ljubav u pitanju. Dugo mi se sviđala prijateljica sa fakulteta, nisam hteo to da joj priznam jer sam se plašio da ću uništiti naše prijateljstvo.

Onda mi je deda rekao da skupim hrabrosti, vreme prolazi i ne vraća se, jednog dana ću žaliti što joj nisam priznao, jer ko zna možda je ona baš ona prava.

Posavetovao me da kupim belu ružu, jer je ona pravi znak ljubavi i poštovanja, priznam joj sve, a ako me ona odbije, džentlmenski je poljubim u ruku, okrenem se i odem, jer nemam ja tu šta više da tražim, jednom ne je uvek ne… Poslušao sam ga, sreća pa nije bilo potrebe da se okrenem i odem!