subota, 17. lipnja 2017.

ISPOVESTI: Pijani vozač mi je oduzeo ljubav mog života – On je bio sve ono što sam željela…


Vjerili smo se 2011. godine posle 3 godine veze. On je bio sve ono što sam željela. Nikad u životu nisam bila srećnija. 3 mjeseca nakon naše vjeridbe, saznala sam da sam trudna.


Ne zna se ko je bio srećniji, on ili ja. Planirali smo veliku i srećnu porodicu ispunjenu ljubavlju, sve do 2012. kada je poginuo, udario ga je vozač u pijanom stanju i poginuo je na licu mjesta. Taj period je bio jako težak, mučan, bolan, užasan, najgori u mom životu. svinaši snova, maštanja, nadanja, borbe…sve je to palo u vodu zbog nečije nepažnje. I dan danas boli, i dan danas mrzim što se ovo baš njemu desilo, što se ovo nama desilo. Sad mi je ostalo samo sjećanje, samo divne uspomene na ono što smo imali i naravno, naš mali sinčić, koji je preslikan otac, na šta sam veoma ponosna.


Bio je milion situacija kad sam htjela da odustanem, ali znam da to on ne bi htjeo, pa sam nastavljala da se borim. A on je ostao prva i jedina stvar na koju pomislim kad legnem i kad se probudim.

petak, 16. lipnja 2017.

Top Ispovesti: U zgradu se skoro doselio mladi bračni par sa dvoje djece. Ja sam trudna 6 mjeseci i živim na šestom katu zgrade bez lifta, a oni su ispod na petom. Taj dečak me uvek lepo pozdravi …

Rezultat slika za tužne ispovesti
U zgradu se skoro doselio mladi bračni par sa dvoje djece. Ja sam trudna 6 mjeseci i živim na šestom katu zgrade bez lifta, a oni su ispod na petom. Taj dečak me uvek lepo pozdravi na stubištu kad se vidimo.

Neki dan ga sretnem kako školsku torbu nosi napred na prsima, a ne na leđima. Pitam ga zašto to radi, a on mi kaže da je u kazni. Pitam zašto, kaže da ga je mama kaznila jer mi neki dan, kad smo se sreli ,nije pomogao s vrećicama, pa sad nosi torbu na prsima i ide gore dole po stubištu da bi shvatio kako je zapravo meni teško kao trudnici..

Od tada svaki dan dodje mi i kucne na vrata da pita kako sam i treba li mi nešto iz trgovine. Duša mala prekrasna. Jedva čekam svoju bebu kad vidim da ima tako drage i fine dece.

Umro mi deda prije 15 god i ostavio oporuku.

Rezultat slika za tužne ispovesti
Umro mi deda prije 15 god i ostavio oporuku.Mojoj mami kuća, sestri auto, bratu vikendica, a meni od svega ostavio ukrasnu sjekiru što stajala na zidu u kući.


I tu sjekiru si odneso kući i zakačio ju na zid. Jučer mi žena govori ajde zakucaj ekser na zid da stavimo sliku od djece.

Udaram ja u ekser blizu te sjekire i padne sjekira na pod i drška se otvori, ima onak kao poklopac na vrhu drške ,i pogledam unutra ono novci. Njemačke marke, i to brate skoro 80000.Evo još gledam u njih i plačem.

BOGAT SAM ČOVJEK I TO MI PRAVI PROBLEM...


Bogat sam čovjek i to mi pravi problem, imam 35 godina i još se nikada nisam ženio. Nedavno sam trebao da izađem na večeru sa jednom djevojkom, pri izlazak, da se upoznamo… Čuo sam da je fina djevojka, završila fakultet i baš sam mislio da je to, to.

Ali toliko sam puta iskorišten da nikome ne vjerujem. Uzeo sam od komšije neki stari automobil, bukvalno se raspada i sa njim otišao po nju, dok je moj prijatelj zamnom išao sa mojim X6. Stali smo jedan iza drugoga ispred njene zgrade i čekali, a ona je ne osvrćući se na mene prošla pored i otišla do mog prijatelja.Izgrlila ga, izljubila, a kada sam joj rekao da je pogriješila, počela je da me vrijeđa i govori kako sam obično bogato derište koje se poigrava sa časnim i poštenim curama.

Vratila se u svoj stan. Stvarno ne znam da li igdje na svijetu postoji časna i poštena djevojka, mislim iz iskustva da nema i da su sve obične sponzoruše koje gledaju samo novac.

četvrtak, 15. lipnja 2017.

Sada već daleke 2010. sam diplomirao na državnom fakultetu i od tad sam radio razne poslove, ali nikada u struci. Radio sam u kafiću, butiku, mesari i


Sada već daleke 2010. sam diplomirao na državnom fakultetu i od tad sam radio razne poslove, ali nikada u struci.

Radio sam u kafiću, butiku, mesari i marketu. Bio sam među najboljima u generaciji. Išao na kurseve, usavršavanja, radionice i ništa! Ne mogu da nađem posao za koji sam školovan! Mislio sam da je do mene, da nemam iskustva, da nisam dovoljno stručan pa sam se usavršavao, volontirao gde god je bilo mesta. Često i plaćao da volontoram.

CV mi od skoro ima šestu stranu!!! Na kraju shvatim da nije do mene! Trebalo je čim sam diplomirao da lepo spakujem kofere i da odem kad sam imao prvu priliku! No dobro, nije ni sad kasno. Prošao sam na konkursu i idem u Belgiju. Iskreno, žao mi je što moram napustiti moje roditelje, moj grad, MOJU DRŽAVU, ali… drugog izbora nemam 🙁

STUDIRALI SMO SKUPA, NAS PETORICA KLIPANA I ONA. UVIJEK NAS JE ZNALA.....


Studirali smo skupa, nas petorica klipana i ONA. Uvijek nas je znala dotjerati u red, uvijek je bila dežurni policajac.

Izlazila s nama i vozila nas kući kad se napijemo, gurala s nama Golfa kad nije htio upaliti. Poštovali ju kao majku i čuvali kao sestru. Našla dečka, uredno smo mu zaprijetili da ćemo ga polomiti ako joj ikad padne dlaka s glave.

Ali fin momak, dobro je izabrala. Još smo joj obećali da ćemo ju mi predati kad dođu svatovi po nju. Evo, udali smo ju u subotu, ne znam tko je od nas petorice više plakao.

PRAŠKO ČUDO


Sastojci
Tijesto:
1 cijelo jaje
150 g šećera
1 žličica sode bikarbone


50 g margarina
2 žlice mlijeka
2 žlice meda
450 g glatkog brašna
1 žlica kakao

Krema:
4 dl mlijeka
2 i 1/2 žlice glatkog brašna
2 žlice šećera
1 vanilin šećer
2 žlice mljevenog šećera (ne prepune)
150 g margarina
Čokoladna glazura:
100 g čokolade za kuhanje
3 žlice ulja

Priprema
1.Svi sastojci osim brašna izmiješaju se mikserom u zdjeli koja smije na peć, jer se tijesto prvo mora zagrijati. Stavi se na laganu vatru i stalno miješa sve dok se soda ne zapijeni. Tad se makne i umiješa brašno. Zamijesti se glatko tijesto, koje je gumenkasto zbog meda i vrlo se lako razvlaći u kore veličine lima od pećnice.


2.Tijesto se podijeli u četiri jednaka dijela i odmah se razvlaće kore, jer puno lakše ide kad je tijesto toplo nego dok se ohladi. Ja radim na četiri kore, vi probajte, ali vam savjetujem da za prvi put probate na tri, bit će vam lakše razvaljati na malo deblje kore. Moje su jako tanke.

3.Svaka kora se razvalja u velićini lima od pećnice i namota na valjak i prenese na preokreniti lim pobrašnjen brašnom. To ide bez problema jer tijesto ne puca, ali ako se vi bojite tako, slobodno razvaljajte na papiru za pećenje pa prenesite sa papirom. Kad je kora na limu ja je malo dotjeram odrežem višak tijesta.

4.Kore se peku na 180 stupnjeva nekih 5 – 8 min, kad se rubovi poćinju zapecati vade se van. Lagano se prođe nožem za rezanje kruha ispod kore i odvoji od lima i lagano spusti na krpu.

5.Za kremu se brašno (dvije i pol žlice brašna na vrh, ne ravne), 2 žlice šećera i vanilin šećer skuhaju
u mlijeku ko puding. Kad se ohladi umiješa se u margarin izrađen sa mljevenim šećerom i dobro izmiksa da bude lijepa glatka krema.

6.Krema se podijeli u tri jednaka dijela i mažu se kore. Na zadnju ide čokoladna glazura.

7.Ja uvijek čokoladu rastopim na pari i dobro izmiješam sa ulje i prelijem preko kolača.

 8.Kore su tvrde kad se premazuju kremom, zato treba nježno pritiskati da se ne polome. Nakon nekoliko sati one već otpuste i režu se bez problema, a u ustima se tope, doslovno. Potrebno je kore premazati isti dan, jer ja jednom nisam, ostavila sam za sutra i tada se nisu otpustile, bile su krckave do zadnje kockice.

Posluživanje:
Možda izgleda komplicirano, ali kažem vam nije uopće. Kore se razvlaće bez problema, ne pucaju, a kolač poslije otpusti i reže se u oblike kakve želite, a okus je nezaboravan to vam mogu potvrditi moji sinovi i svi moji prijateljiKolača ispadne puno, ali brzo i nestane.